Tebe nisam pobijedila zaboravom. Nisam. Ja takve ne
zaboravljam.
Ja sam tebe pobijedila svojim vremenom. Naslagao se od lijepih
dana bedem ogromni, nema tog diva koji bi ga prekoračio, nema
tog lopova koji bi ga zajahao, nema tog glasa koji bi ga nadvisio.
Ja sam tebe pobijedila odlukom. Moja je odluka munja što para,
moja je odluka jauk Atlasa slomljenog bedra koji je pogriješio
da se naruga nebu, ona je urota noći i oluje, i ja sam joj žedno
otvorila sve prozore i gledala opčinjena kako se nebo s bljeskom cijepa na dva dijela svaki puta kada u mrak prošapćem -Ne.
Ja sam tebe pobijedila ljepotom. Uzimala sam je od svijeta i
hranila se njome i ugrađivala je u sebe i vraćala je svijetu, jer to
je jedini zavjet koji izdajica nisam pregazila, i stala sam na toj
posljednjoj liniji obrane i nisam pogldraedala u svijet s greškom u
oku. A svijet je onda zahvalno, iz mojeg pogleda pažljivo izvadio
sve prazne lupine nerodnih želja i pustio da ih na šest njegovih
strana raznese vjetar.
Ja sam tebe pobijedila plamenom. Ja se znam sama u vatru pretvoriti, ja se mogu sama razboljeti, ja ću febrilna i bez
pomoći noću gorjeti. Svi moji krjesovi već jesu u meni.
Ja sam tebe pobijedila snagom. I ne traži je u zglobovima...
Misao je moja ubojita, misao je moja oštra, misao nesmiljena.
Ona je hvat kojim ću i lijepu mušku ruku oboriti, pa i onu ruku
koja sve prečice do mog grla poznaje, gdje ne bih tvoju. Strašna
je to misao. Od nje hladni bunari u srcima klokoću, riječi
prešućuju, grla presušuju, a sve čini i mantre se zauvijek razbiju.
Ja sam tebe pobijedila boljim. S njim sam ruke u mornarske
uzlove vezala, pa ih onda noćima rasplitala, i vidio je boju mojih
očiju i otimao mi uzdahe i ispravljao tipfelere gledajući u linije
na mom dlanu, u kraste na koljenima, u opekotine koje sam dobila dodirujući hladno- i pokupio je suzu s mog obraza i
okusio je i rekao- ovo miriše na šumu i livadu...
i gledao je u moje tijelo i budio ga, i utoplio u njemu ono dijete
koje ispod mojih kostiju spava čvrsto sklupčano u sebe da bi samo sebe ugrijalo, a kad sam nas iz sna probudila- on je znao
kako me pustiti.
Ja sam tebe pobijedila pobjedonosno. Bila sam vojska s razvijenim
zastavama, bila sam da nisi mogao oka odvojiti od mene, bila sam da si se, protivnik, na mene kladio, bila sam bez tebe najbolja.
Ja sam tebe pobijedila nježnošću. I dalje od ovoga ne treba.
Ja sam svoj nadimak životom potkrijepila.
Ja sam tebe pobijedila jer sam te nekad jako voljela.
Zato si ne možeš oprostiti.
Autorica piše i kratke priče te je zabljesnula u ožujku 2017. godine u Splitu na manifestaciji Pričigin. Njezin je medij i fotografija koje ponekad objavljuje na društvenoj mreži Facebook.
Umjetnica istančanog senzibiliteta koja će sigurno još puno dati književnosti i prostoru pisanja.
