Milica Vučković

Rođena je 1989. godine u Beogradu. 2012. godine diplomirala je na odsjeku za primijenjeno slikarstvo u klasi profesora Miroslava Lazovića, na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na kojem je, zatim, završila i diplomski i doktorski studij. Tijekom studija odlazi na jednogodišnje usavršavanje na Bali (Indonezija) preko umjetničkog programa Darmasiswa, gdje sudjeluje u raznim slikarskim, crtačkim i kiparskim kolonijama. Od početka studija, a i nakon diplomiranja, aktivan je sudionik većeg broja kolektivnih izložbi. Nakon završetka fakulteta pa do danas imala je devet samostalnih izložbi. 2014. godine izdala je zbirku kratkih priča pod nazivom Roj (Apostrof) koju je ujedno i ilustrirala. Od iste je godine i članica umjetničkog udruženja ULUPUDS, sa statusom samostalnog umjetnika. 2017. dobila je prvu nagradu na regionalnom natječaju za kratku priču “Biber”, za priču pod nazivom “Jedu ljudi i bez nogu”. 2019. izdala je svoj prvi roman Boldvin za izdavačku kuću Lom u Beogradu, s kojim je ušla u dva najuža izbora, za Vitalovu nagradu i nagradu Biljana Jovanović. Od 2021. radi kao suradnik na predmetu Crtanje i slikanje, Odsek scenografija, na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. 2021. izdala je drugi roman, Smrtni ishod atletskih povreda (BOOKA), s kojim je ušla u uži izbor za NIN-ovu nagradu i nagradu “Beogradski pobednik”, a osvojila Vitalovu nagradu za najbolju knjigu u 2021. godini. Piše prozu i poeziju, pjesme su joj objavljivane u nekoliko književnih časopisa: Fantom slobode, Rukopisi, Povelja i Sent.