Nemam za tebe vremena. Idi pješice dok
proljetna kiša ne postane glasnija. Ne...
želim te odvesti kolima. Poput strašila ću
na jednoj nozi u polju uljane repice gledati tvoj odlazak. Neka na
moje
rame slijeću vrane. Dok sunce
lupa u nedjelju kao u bubanj.
Pouzdano znam da
gubim Vrijeme. Zato kad sjednem u kola
vozim brzo, imam pogon na sva četiri kotača. Pojačam
glazbu, upalim brisače, grijanje, hlađenje, otvorim prozore. Jurim jer
nemam vremena. Kad izađem opet mi je
dosadno. Prisutan je samo osjećaj da se nešto
užasno važno dešava
negdje drugdje
Stanislava Nikolić Aras, pjesnikinja i književnica iz Zadra, piše pjesme i kratke priče, 2014. godine objavljena joj je zbirka pjesama "Takve se stvari događaju ljudima". U pripremi su nove knjige njezinih pjesama i priča.
