Trčim neumoran, kao da sam moram
u ispunjenje.
I što više trčim, tim više gorim.
I što više gorim, tim više trpim.
I što više trpim, tim se brže gasim.
O ja, koji bih htio vječno živjeti. Idem,
crveni čovjek, poljem zelenim,
nada mnom po sivom jezeru tišine
željezni oblaci, o, a ja idem,
čovjek crveni.
Posvuda tišina: na polju, na nebu,
u oblacima samo ja trčim, gorim
svojim ljutim plamenom i
ne mogu doseći tišinu.
*SREČKO KOSOVEL, slovenski pjesnik, rođen 1904. godine. Umro u svojoj 22. godini, ostavivši iza sebe pjesme koje su posthumno objavljene, neke tek 40 godina nakon njegove smrti.
*Prijevod: Slavko Mihalić
