„SKRIVENI OTOK“
Dio pilot epizode (90 min., za MediaPro, 2011.)
Travanj, 1941., Male Lokve, ribarsko mjesto na otoku. Dan koji prethodi talijanskoj okupaciji i kasnije.
NAPOMENA: dijalog u kurzivu mora biti na talijanskom jeziku.
(…)
EXT. HOTELSKA PLAŽA. DAN
Prijatelji, Marino i Grgo prolaze pored automobila parkiranog pored hotela. Na autu je zakačena zastavica s kukastim križem.
Grgo zastane i krene čupati i trgati zastavicu. Odozgo ga ugleda VLASNIK AUTA koji u nevjerici ustaje i priskače ogradi.
Grgo odvali zastavicu i baci je. Marino i Grgo, smijući se, otrče.
EXT. HOTELSKA PLAŽA – JUDITINA PLAŽA. DAN
Marino i Grgo dotrče na plažu. Na plaži se, pod suncobranima i na ležaljkama izležavaju malobrojni turisti.
MARINO
Pa nema nikoga!
Grgo trkne Marina i pokaže mu na MAJKU i KĆER TURISTKINJE.
GRGO
A što je ono?
(zadovoljno)
Ja ću kćer, a ti mamu.
Marino napravi kiselu facu, ali Grgo je već krenuo prema turistkinjama..
GRGO (CONT’D)
Meine damen! Sprechen sie Deutsch, beszél Ön Magyar, parlare Italiano?
Marino čuje pljuskanje vode, no ne vidi odmah otkuda dolazi.
Dolazi do stijene koja dijeli malu uvalicu od plaže i ugleda Juditu koja se kupa u moru. S obzirom da je još hladno i da se nitko ne kupa, ovo je Marinu neobičan prizor.
Judita pliva u ledenoj vodi. Cvokoće i puše, Ali stoički i dalje pliva prema obali. Gola je. I super lijepa.
Marino najprije primjećuje kako se na obližnjoj stijeni suši napola mokra haljina koju je Judita pokušala oprati… uzme haljinu.
Judita pliva, primjeti Marina.
Marino uzima mapu s crtežima, pregledava crteže. Zastane na..
Karikaturi Rizza: kojemu se diže i stomak i šešir od hrkanja.
Marino se nasmije.
JUDITA
Ej!
Marino pogleda prema Juditi.
Judita izlazi iz mora, kao od majke rođena, naravno prekrasna… voda se cijedi niz nju, bljeskajući na suncu tralalalala
Marino bleji u Juditu otvorenih usta.
Juditi je muka što je gola, ali kako više nema izbora, pravi se da nema nimalo srama. Hrabro dolazi do Marina.
Marino je smotao njenu haljinu iza leđa, i sjeo. Baca kamenčiće i gleda negdje pored nje, nezainteresirano.
JUDITA (CONT’D)
Što se praviš blesav? Gdje mi je haljina?
MARINO
(nezainteresirano)
S golim curama ne razgovaram.
JUDITA
Ne pitam te za priču nego za haljinu.
(odlučno pruži ruku)
Daj!
MARINO
Da imaš imalo stida, ne bi je ni skidala.
JUDITA
Čuj neandertalac. Ne znam tko si ni gdje si bio do sada, ali ovo ti je već dvadeseto stoljeće.
MARINO
(provocira, posprdno)
A. Ti si jedna od onih “modernih” cura..
JUDITA
(kipti bijesom, ali je još mirna)
Znaš li ti da se na ovoj plaži, prije pet godina kupao Edward VIII sa svojom Wallis Simpson – oboje goli? Misliš da bi se jedan kralj odrekao prijestolja zbog “lake” ženske?
Marino je iznenađen Juditinim ne reagiranjem na uvredu. Judita se podbočila kao da ima pištolje za opasačem.
MARINO
(pobjedonosno)
Je li to ona što se dvaput rastala prije nego je njega upoznala?
JUDITA
A nisi čuo da žene više ne moraju biti robinje svojim muževima!
MARINO
Ne brini, ti muža nećeš imati!
JUDITA
Daj haljinu ili ću vikati.
Marinu ide na živce ta mala seljančura koja ne reagira kako je on zamislio, pa joj bahato baci haljinu u lice.
Judita se sagne, uzme oblutak i zavitla Marinu u glavu. I pogodi.
Marino odskoči zaprepašten.
MARINO
Jesi luda!?
JUDITA
(s novim kamenom u ruci)
Jesam!
Marino se ljutito pokupi i odlazi.
Grgo se pojavi iza zaklona baš kada Marino prošiša pored njega s krvavom ranicom na čelu.
Grgo ugleda Juditinu glavu kako izviruje iza stijene. Grgo kimne u znak pozdrava, Judita uzvrati, mrtva-hladna.
Samo naizgled, jer kad Grgo ode, napravi gestu kao da će propasti u zemlju od neugode.
EXT. TRG – CRKVA. DAN
Judita prolazi pored crkve, žuri doma. Don Pavo izlazi iz crkve i ugleda Juditu.
DON PAVO
Judita!
Judita se zaustavi.
JUDITA
Žurim doma, Don Pavo, ćaća će me..
Don Pavo joj žurno prilazi, sav ozaren, maše nekakvim papirom u ruci.
DON PAVO
Dobila si odgovor!
Juditi ništa nije jasno.
DON PAVO (CONT’D)
Na onu molbu!
JUDITA
Nisam ja slala nikakvu..
Don Pavo stigne k Juditi. Melje od uzbuđenja.
DON PAVO
Nisi ti, ali sam ja! Baš sam krenuo k tvojima..
Judita pokušava uzeti papir i sama pročitati, ali Don Pavo običava govoriti i rukama.
DON PAVO (CONT’D)
Poslao sam pismo Akademiji u Zagreb i evo mi je odgovorio neki,..
(sriče, čita)
.. neki Marin Tartaglia, da mu pošalješ ostale radove.
JUDITA
(nestrpljivo)
Don Pavo!
Judita uzme papir i sama počne čitati. Kako čita tako je sve ushićenija, ne može vjerovati sretnim vijestima.
DON PAVO
Ako mu se svide, taj Tartaglia će te pozvati na razgovor..
Judita zagrli i poljubi Don Pava.
JUDITA
Ništa mi niste rekli!
DON PAVO
Pa znaš.. da se ne razočaraš..
(“zavjerenički”)
Čim sam čuo da je Budak postao ministar, poslao sam mu telegraf da urgira na Akademiji..vidiš, zajedno smo studirali u Zagrebu a eto gdje je on završio a gdje ja..
Ali Judita nema sluha za lamentacije, pre sretna je.
JUDITA
Don Pavo, naslikat ću vam freske kakve hoćete, ništa moderno
(časna riječ)
čisti realizam, ljudi će mislit da im anđeli lete nad glavama!
To je i bio cilj Don Pave.
DON PAVO
Ne moraš ti to zato.. to zbog naše pastve..
Judita se nasmije i potrči kući. Vrisne od sreće.
INT. MARKULINOVA KUĆA – KUHINJA. DAN
Judita veselo utrčava u kuću mašući papirom.
JUDITA
Dobila sam pismo!
Juditu dočeka mračna atmosfera i ljutiti otac. Koliko to Markulin uopće može biti.
MARKULIN
Luce je bolesna, samo što nije okinula, a ti landraš okolo!
Magdalena se trgne na ono “okinula”.
MARKULIN (CONT’D)
(Magdaleni)
Nisam tako mislia.
(Juditi)
Gdje si bila?
Ali autoritet mu se već rastopio.
Judita je sjela do sestre Luce i majke Magdalene koja je drži u naručju i lagano puše u nju da je rashladi, i pjevuši joj neku uspavanku…
JUDITA
Jutros je bila dobro.
NONA
Bit će opet.. Žilava je ona, na Markuline.
JUDITA
(miluje Lucu)
Ja ću noćas uz nju bdjeti. Na ples mogu i drugi put.
MAGDALENA
A ne, ni govora. Ići ćeš na ples!
MARKULIN
Ni čuti za ples!
MAGDALENA
Ako zatreba, znamo gdje ćemo je naći.
MARKULIN
Rekao sam ne.
JUDITA
Dobro! Pa rekla sam da ne idem!
Ali Markulin još nije završio.
MARKULIN
Pogotovo ne s onom malom..
(Frani)
kako se zove..
JUDITA
Điđi! Znaš kako se zove.
MARKULIN
Ne znam i ne želim znati! Od svih sto talijanskih obitelji na otoku, Vivattijevi su najgori! I ti se družiš baš s njihovim izrodom!
JUDITA
Điđi je moja prijateljica!
Judita povrijeđeno krene lupati s posuđem u namjeri da si uzme jelo.
MAGDALENA
Ne lupaj!
(Markulinu)
A ti je pusti da se druži s kim hoće. Pametna je i zna izabrati dobre ljude..
MARKULIN
Da je pametna, već bi našla nekog finog momka..
JUDITA
A šta ako mogu bolje od toga!
Judita baci pismo na stol. Ne preagresivno.
MAGDALENA
Što je to dušo?
JUDITA
(puca od ponosa)
Jedan veliki slikar piše da mu pošaljem svoje radove, možda me prime na Akademiju!
MARKULIN
(Juditi)
I što ako te prime!? Tko normalan može živjeti od mazarija?
JUDITA
Već sam ti sto puta rekla da su slike skupe, a na pjaci preko ljeta mogu zaraditi samo od portreta..
Rasprava je očito stara i uhodana. Magdalena sa strane, da Markulin ne vidi, suflira Juditi da se ne raspravlja, da prestane. Judita ne haje.
MARKULIN
Ma nije to za ženu i točka!
Juditi se polako ali sigurno diže tlak.
MARKULIN (CONT’D)
Žensko je stvoreno za odgoj djece, a ne da zarađuje! To je..nastrano!
JUDITA
Pa mama zarađuje!
MARKULIN
Ona je učiteljica! Tako se i opet bavi djecom!
JUDITA
Tamo imaju i Odjel za učitelje risanja.
Magdalena suflira Juditi i istovremeno smiruje Markulina.
MAGDALENA
Pusti je nek proba, ako ne uspije, će se vratiti.
MARKULIN
Prije će uspjeti ka goli model za slikanje nego ka slikarica!
Juditu je ovo previše povrijedilo.
JUDITA
Od prodaje jedne jedine slike mogu zaraditi koliko ti od godišnjeg ulova ribe!
Magdalena se ovoga i bojala.
Markulin je upiknut u sve živce svog patrijarhalnog odgoja. Tresne šakom o stol.
MARKULIN
Molim!? Nikada nećeš zaraditi više od mene!! Jesi čula, nikada!!
Juditi je savršeno jasno da je pretjerala i zašuti.
Napetost između oca i kćeri rješava Luce koja se probudila.
LUCE
Što se ljutiš tata?
Magdalena grli i ljubi Luce, luda od sreće.
Nona vrisne od olakšanja. A Luce se izmigolji iz majčinog zagrljaja i uvali u krilo Markulinu koji slabo sakriva nježnost. Sve su svađe zaboravljene, radost u obitelji.
Magdalena opipava Lucu.
MAGDALENA
Dobro si zlato moje…
NONA
Glavno da se meni ne vjeruje.
LUCE
Hoću sutra ići u školu.
Svi se nasmiju.
Magdalena poljubi Lucu i krene prema vratima.
MAGDALENA
Moram nešto obaviti prije mraka.
Judita i Markulin maze i ljbe Lucu, i pritom izbjegavaju susresti pogled onog drugog.
Magdalena stavlja maramu na glavu i veže je. Promatra muža i kćer, osjeća se napetost među njima.
MARKULIN
(Juditi, ne gledajući je)
A ti? Ideš li na taj ples ili ne?
Judita sva happy poskoči i zamalo da poljubi oca, ali se ipak predomisli. Pa poljubi majku.
Nasmiješi se osmijehom “znala Sam da će sve dobro završiti”. Zajedno izlaze.
EXT. VILA VIVATTI. DAN
(Nakon što su Judita i njezine najbolje prijateljice, Điđi i Rosina probale Điđine nove haljine iz Italije, i nakon što je Điđin brat Marino uletio u sobu i prepoznao Juditu kao „luđakinju s plaže“, one spremljene idu na ples…Điđi ide po ključeve od auta, cure je čekaju.)
Rosina opet nateže dekolte da ga smanji, ali je, odlazeći, Điđi pljesne po ruci i još ga više raširi. Rosina nevoljko odustane.
Điđi ulazi u boravak i uzima ključeve od auta s komode.
DONNA REGINA
Ne pristaje ti da se družiš sa seljačkom djecom.
Điđi se trgne, nije primjetila roditelje. DONNA REGINA (50) radi neki preogromni goblen s Venecijanskim motivom. VICTOR DE VIVATTI (55) čita TALIJANSKE NOVINE u fotelji.
U boravku je upadljiv PORTRET VIVATTIJA S BRODOM U RUCI. I FOTOGRAFIJE Gabriellea D’ANNUNZIA.
ĐIĐI
One su dobre osobe. I uostalom, mama, bolje je imati ikakve prijatelje nego nikakve.
Donna Regina je neugodno upiknuta ovime. Odšuti, ali nastavi nabadati goblen kao da bode nožem.
VIVATTI
Ispričaj se majci.
Điđi okrene očima, ali oca se očito više boji.
ĐIĐI
Zašto? Zar to nije istina? Došla je iz Venecije prije dvadeset godina i još nema s kime popiti porto.
VIVATTI
Ispričaj se majci jer je ona prefina da se spušta na tvoju razinu…
(then)
Ili ću vratiti one krpe u dućan.
Điđi bi radije jezik pregrizla ali mora se ispričati.
ĐIĐI
Oprosti mama, bila sam drska.
Điđi krene da ode.
VIVATTI
Ja sam ti već zabranio da se družiš s onom Markulinovom.
Điđi stane i okrene se. Očaj joj je na licu.
ĐIĐI
Zašto, nije ništa lošija od mene! Primili su je na Likovnu Akademiju!
Vivatti je prvi puta zbunjen, jer ovo nije očekivao.
Điđi iskoristi taktičku prednost da nestane. Odlazi.
ĐIĐI (CONT’D)
Jedva čekam da odem iz ove provincije!
VIVATTI
(za njom, ali mirno)
To ovisi za koga ćeš se udati. A o tome odlučujem ja.
Điđi zastane, ali nastavi hodnikom. Oči joj se momentalno napune suzama od nemoći i bijesa.
EXT. TERASA TAVERNE. DAN
Marino dolazi po Grgu da idu na ples. Zatiče Đuku, u ustaškoj uniformi s puškom, kako ispituje Grgu.
GRGO
Pitaj Marina, bio je samnom cijeli dan!
MARINO
Jesam! Što se događa?
ĐUKA
Njemački gost je prijavio dva kriminalca..
GRGO
(Marinu)…koji su iščupali zastavicu s njegovog auta.
MARINO
(tobože zgroženo) O mio Dio!
ĐUKA
A Grgo odgovara opisu..
MARINO
(Đuki) Zar nisu bili maskirani?
GRGO
Ne. Izveli su to usred bijela dana.
Roko je došao iz taverne i sve čuo.
Đuka počinje sumnjati da ga ismijavaju.
ĐUKA
Uvreda zastave je uvreda Reicha!
GRGO
Šjor Đandarmo, bolje ti pozovi u pomoć Gestapo. To su očito bili neki profesionalci..
MARINO
.. u trganju zastavica.
ĐUKA
Jel ti to mene zajebaješ!
Roko zagrli Đuku, želeći ga povesti u tavernu. Grgi prijeti mu prstom.
ROKO
(prekine Grgu)
Aj k vragu Đuka, pusti mulariju na miru, ajmo popit po jedan crnjak za tlak, jel može?
ĐUKA
(mrmlja)
I nisam ja više žandar..
Odjednom, ljudi na trgiću utihnu. Čuju se koraci vojničkih cokula.
Roko i Đuka, Marino i Grgo, i gosti na terasi se okrenu u pravcu koraka. Koraci su sve glasniji, prijeteći odzvanjaju utihlim trgom.
Nekoliko bivših VOJNIKA Kraljevine Yugoslavia pod punom ratnom spremom koračaju trgićem. Totalno su prašnjavi, odjeća im je pocijepana, a oni se jedva vuku, izranjavani.
Marino i Grgo gledaju s mukom taj prizor jadnog gubitništva.
Odjednom, Đuka podigne svoju pušku i stane pred vojnike.
ĐUKA (CONT’D)
Predajte oružje!
Jedan vojnik zastane pred Đukom jer mu je prepriječio put.
ĐUKA (CONT’D)
Naređujem vam da predate svoje oružje – u ime Poglavnika!
Đuka krene nevješto mahati puškom, ali Vojnik ga samo zaobiđe kao da zaobilazi dosadnog psa, i ostali Vojnici produže dalje.
Đuka ostaje kao posran.
Roko spašava situaciju i opet zagrli Đuku, ovaj puta čvršće.
ROKO
Muči Đuka, pariš ka propagandni letak!
ĐUKA
Meni je došla depeša iz glavnog ustašog stana..
ROKO
Mogli bi i malo pancete, ha?
“E, kad je panceta u pitanju”, Đuka odmah zaveže i odlazi s Rokom.
Vojnici su odmaknuli, trgić se opet ispuni glasovima ljudi. Marino i Grgo, opet u zezantskom raspoloženju kao da ništa nije bilo, odlaze s terase.
EXT. TERASA HOTELA. NOĆ
Na plesu, nakon što su, između ostaloga, Judita i Marino konačno zaplesali, i to preblisko za ukus mještanskih tračerica…
Potmulo, udaljeno gruvanje.
Điđi prilazi Rosini gledajući u nebo. Nebo je vedro, zvijezde se lijepo vide. Rosina ljutito pokaže na Juditu i Marina.
ROSINA (CONT’D)
Znaš koji im je ovo ples? Peti!
Gruvanje je jače.
Ples je završio i parovi su se zaustavili gledajući u nebo.
Judita i Marino su tek sada svjesni gruvanja. Marino se namršti u nerazumijevanju što se događa. I drugi se ogledavaju, komentiraju…
Rosina je zgrabi Juditu za ruku i odvede je u stranu gdje je Điđi.
JUDITA
(misli na gruvanje)
Što se ovo čuje?
ROSINA
Tako će se čuti Markulin kada sazna s kim si plesala cijelu večer.
ĐIĐI
A tek Victor.
JUDITA
Pa samo smo malo plesali..
Rosina i Judita su već krenule prema ogradi. Svi gosti su se zbili na ogradu terase s koje se za lijepog vremena može vidjeti kopno u daljini. Bljeskovi se vide s kopna.
Grune negdje bliže. Rosina, Judita i Điđi se međusobno pogledaju: “što se događa?”.
Grgo i Marino su također na ogradi. SVIRAČI BENDA su prestali svirati, ustaju i spremaju instrumente.
Grgo pokaže Marinu da je vrijeme da odu. Odlazeći, Marino susretne Juditin pogled. Oboje su zabrinuti.
INT. ROKOVA TAVERNA. NOĆ
RADIO krči.
GLAS IZ RADIA
napredovanje druge armije se…
(krči)
.. snažan otpor pokraj Zadra..
Oko radija se okupili muškarci iz mjesta: Roko, Markulin, Barba, Đuka.. i mladi s druge strane: Frane i Srećko..
Izvana se, svako toliko, čuju potmuli zvuci dalekog bombardiranja. Kroz vrata uleću Grgo i Marino, oOčito su trčali cijelim putem.
MARINO
Što se događa!?
Muškarci napeto gledaju u radio kao da će svaki čas neke vijesti.
Roko tresne po radiju.
ROKO
Stara kanta! Ne znam ni tko puca ni tko pobjeđuje!
MARKULIN
Prokleti Talijani, da ko će!
Svi pogledaju, nenapadno, u Marina. Marinu je neugodno.
GRGO
Možda su Nijemci! Beograd je pao, ali vojska se još bori.
MARKULIN
(znalački kima)
Ako se vojska povuče u planine, mogla bi pružiti žilav otpor.
ROKO
Jesi li ti vidio njihove tenkove? Topove? Avione? Pa naši piloti još voze dvokrilce i obaraju jedni druge!
MARKULIN
Imamo dobre generale! Da povedu gerilski rat, bio bi dug i težak, istina, Ali bi mogli pobijediti.
ĐUKA
Nisu oni naši! Poglavnik je tek počeo stvarati našu vojsku!
MARKULIN
Od koga? Onih hiljadu zgubidana što ih je trenirao po fašističkim kampovima?
Svi prezirno odmahnu rukom i Đuka zašuti.
GRGO
(mladenački entuzijastično)
Narod će se organizirati! Jedino tako možemo ušutkati okupatora!
Svi pogledaju grgu kao da govori Marsovski. Roko prostrijeli Grgu pogledom.
ROKO
Kad te ja ušutkam šakom!
MARKULIN
(pogleda marina)
To su Talijani. Samo oni napadaju noću..i mučki.
Roko pokušava biti optimističan.
ROKO
Englezi imaju jaku mornaricu, možda nam oni dođu u pomoć.
Nitko u to ne vjeruje.
Palmina natovaruje stvari na Rosinu koja je moli da Điđi i Judita ostanu noćas spavati kod nje.
PALMINA
Ne! Zar ne vidiš što se događa?
ROSINA
Baš zato je bolje da večeras ostanu ovdje na sigurnom..
Palmina se mora nasmiješiti na ovaj jadni pokušaj, no ipak potvrdno kimne. Rosina veselo odskakuće za njom.
Radio još uvijek krči, ali muškarci ga više ne primjećuju.
ĐUKA
Mussolini nas ne smije okupirati! S Pavelićem je potpisao dogovor o nenapadanju!
ROKO
(posprdno)
A tko je njemu Pavelić? Do prije pet godina ga je držao u zatvoru i sad ga izvukao kao zeca iz šešira samo zato jer mu je Maček pokazao roge.
Smijeh u taverni. Đuka je opet ispao smiješan.
MARKULIN
Kladim se da su ih ovi naši Talijani već pozvali na svečani ručak..
Marinu je dojadilo podbadanje, neugodno mu je. Ustaje.
MARINO
(potapše Grgu)
Idem doma, kasno je.
GRGO
Kud ćeš..
(shvati)
A dobro.. kad moraš.
Grgo namigne Marinu i kratko zagrli u pozdrav.
MARINO
(svima)
Laku noć svima!
Roku ide već na živce Markulinovo provociranje pa ga prijekorno pogleda.
ROKO
Laku noć, Marino! I svrati na piće kad si u blizini!
Marino mu mahne i izađe.
ROKO (CONT’D)
(Markulinu, stišano)
Ne tjeraj mi goste!
ĐUKA
(Markulinu) Što si ti to rekao Vivattiju dvadeset i prve?
MARKULIN
(neuvjerljivo)
Ma ništa.
SREĆKO
A što je bilo dvadest prve?
ROKO
Poslije prvog svjetskog rata naš otok je pripao Jugoslaviji pa su neki Talijani odmah otišli, ali neki nisu htjeli napustiti otok…
(na Markulina)
Andrija je bio vođa Seljačke stranke i poveo je ljude da ih otjeraju.
Markulin i Barba se zasmijulje…
ROKO (CONT’D)
Talijanima je vođa bio Victor Vivatti i Andrija se s njim zatvorio u magacin na pregovore o povlačenju, nakon čega je Vivatti otišao na brod i nije se vratio doma dvadeset godina.
Srećko i Frane udivljeno pogledaju svoj novi uzor.
FRANE
Uau!
ROKO
A ovaj (na Markulina), tajanstven ka divica, nikad nam nije reka što se dogodilo u magacinu.
MARKULIN
Ni neću.
Markulin se smijulji i pravi blesav. Opći smijeh u taverni.
EXT. TERASA TAVERNE/TRG. NOĆ
Marino stoji na terasi nedaleko vrata, sve je čuo.
Udahne zrak i krene u noć. Marino odlazi trgićem. Nigdje žive duše, čuje se samo gruvanje, snažno i prijeteće.
Marino se osjeća osamljen i nepripadajući nijednoj strani.
Lupnu škure. Marino pogleda u kuće: sve su škure zatvorene. Nigdje žive duše.
EXT. TRG. DAN
Jutro.
Kroz prozor škole se čuje dječje pjevanje. Lijepo pjevaju, u dva-tri glasa. Vesela dječja PJESMA.
Don Pavo otključava vrata crkve.
Odjednom pjesmu nadjača agresivan, ružan zvuk brodske trube. Dojam je da je netko pjesmu opalio maljem. Pjesma stane.
Don Pavo odskoči od iznenađenja i pogleda na pučinu.
Veliki talijanski ratni brod stoji nedaleko na pučini.
Nekoliko motornih čamaca s naoružanim TALIJANSKIM VOJNICIMA već se iskrcavaju dalje na rivi.
Na trokolicama cestom dolaze BERSALJERI s perjanicama.
Učenici istrčavaju pred školski ulaz, Magdalena ih neuspješno pokušava zaustaviti.
Vojnici zovu djecu k sebi nudeći im čokolade i bombone, i učenici potrče k njima.
MagdaLena pokušava zaustaviti Lucu, ali djevojčica je već na rukama ofcira koji joj daje lutku.
Snima ih FOTOREPORTER.
Adamu je VOJNIK dao pušku da je drži i on je sav važan nosa okolo.
Magdalena uzima Lucu od OFICIRA i žuri prema terasi taverne gdje su se skupili ljudi.
Na balkonu sve su promatrale Judita, Rosina i Điđi u pidžamama. Rosina ih vuče da uđu unutra.
EXT. TERASA TAVERNE. DAN
Magdalena i Luce dolaze do Palmine koja ih zagrli.
Među ljudima su Markulin, Đuka i Roko, sav iznerviran.
ROKO
(Đuki)
Eto ti tvoje samostalne Hrvatske!
Markulin pljune na to.
Đuka zna da je opet ispao budala.
Vojnici su pred općinom – skidaju hrvatsku zastavu.
Đuka potrči prema njima.
ĐUKA (CONT’D)
(viče)
Stanite u ime poglavnika! Ne smijete skidati zastavu!!
Nitko od vojnika naravno nimalo ne reagira na Đukine proteste.
Đuka dotrči do Vojnika taman kada oni počnu podizati talijansku zastavu.
POČASNI PLOTUN za podizanje zastave.
INT. KINO. DAN (MUTE)
U kinu se daje Chaplinov “Veliki Diktator”: neka smiješna SCENA IZ FILMA
Gledatelji se zdušno smiju.
Film odjednom “puca”.
Gledatelji su zbunjeni.
Ulaze talijanski VOJNICI i počinju tjerati gledatelje van iz kina. Gledatelji se uplašeno pokoravaju njihovoj volji.
EXT. PLAŽA. DAN
NATPIS: 3 mjeseca kasnije.
Ljeto. Ali na plaži nema kupača, samo Judita. Uživa u plivanju (u badiću). Na plaži je ostavila veliku košaru s opranim suđem.
Biciklom/autom prolazi Marino i ugleda Juditu.
Marino također ugleda 2 KARABINJERA koji su se uputili na plažu privučeni ljepoticom.
Marino zaustavlja bicikl/auto i izlazi.
Marino zaustavlja Karabinjere i nešto im govori. Karabinjeri se smiju i odlaze.
EXT. PLAŽA. DAN – NASTAVAK
Judita izlazi iz mora, a Marino dolazi ljut, špota je kao da joj je tata.
MARINO
Gdje ti je pamet? Kupaš se pred vojnicima!
JUDITA
(ljutito)
Nisam ih vidjela!
MARINO
A što si mislila, zašto nema nikoga na plaži?
JUDITA
Znam se sama obraniti!
MARINO
Je’l? Bacala bi kamenčiće na njih?
(okrene se da ode)
Ma radi što hoćeš!
Judita je ipak dirnuta njegovom brigom za nju.
JUDITA
Čekaj!
(then)
Hoćeš li me otpratiti do mjesta?
Marino se pobjedonosno nasmiješi. Krene se vratiti natrag.
JUDITA (CONT’D)
Okreni se! Da se obučem.
Marino posluša, sjedne Juditi okrenut leđima i uzme njezinu mapu s crtežima dok se ona briše i odjeva.
CRTEŽ MARINA: Marino je zgodan i prikazan romantički.
Marino se iznenadi kad ugleda sebe.
MARINO
(provocira je)
Nisam te dugo vidio..Ali te nisam zaboravio.
JUDITA
Jel? Ja tebe jesam.
Marino se nasmiješi, vidi kako ga je zaboravila.
JUDITA (CONT’D)
Sjetim te se samo kad vidim fašiste na ulici.
Marinu prisjedne osmijeh.
MARINO
Fašizam nije tako loš kako misliš.
(ljutne se)
Sigurno nisi znala da pod Mussolinijem sindikati nikad nisu bili jači, da radnici ne smiju biti otpušteni, da je sagradio tisuće stanova za njih…
JUDITA
(prekine, prezrivo)
Da vodi rat po Evropi jer ga drukčije nitko ne bi ozbiljno shvatio! Vidi ga samo kako se drži kao pjetlić..
Marino se ljutito okrene u namjeri da nešto prokomentira, ali Judita upravo navlači haljinu i to je zanimljiviji prizor.
Ona ne primjećuje da je on gleda. Detalji: smiče kosu s lica, popravlja grudnjak, popravlja gaćice..
JUDITA (CONT’D)
Zar nije tako?
Marino se okrene, sav zbunjen i zaljubljen.
MARINO
Tako je.
Judita uzme zaklopljenu mapu i stavi na rame. Krene uzeti košaru sa suđem, ali i Marino džentlemanski želi pomoći, ruke im se dotaknu.
Magic touch.. glave su im jako blizu i sva je prilika da će se poljubiti, bar bi on to htio..
Judita se trgne u posljednji trenutak. Prepusti Marinu da uzme košaru.
MARINO (CONT’D)
Mogu li..
(pročisti grlo)
li te odvesti kući?
Juditi je savršeno jasno da je uzbuđen pa mu se blago nasmiješi i kimne. Nije ni njoj svejedno.
JUDITA
(osvrne se)
Možda bolje ne.
Marino shvaća, ni on ne želi da ona zbog njega doma ima problema.
MARINO
Da, imaš pravo.
Judita mu se nasmiješi. Marino joj daje košaru i gleda kako odlazi.
Judita ide prema mjestu, zaljubljena je.
LOC. INT. CRKVA. DAN
Na oltaru ukrašena kutija s poklopcem, a u kutiji izglancana stara ljudska lubanja. Lubanja ima krunu s draguljima. Časne Sestre benediktinke, LUCIJA (50) i BEATRICE (35) čiste oko oltara.
U njihovoj blizini, Don Pavo vadi iz vrećice oko pasa novčiće koje utiskuje Juditi na dlan. Očito mu je teško odreći se svakog novčića pa gunđa.
DON PAVO
Ma da je Karmela barem kojiput na misu došla, bar nedjeljom..
Pored Judite ona košara s opranim suđem.
JUDITA
Moramo joj sada svi pomoći, ne može sama, ja sam joj danas oprala suđe, a vi..
U tome trenutku, u crkvu umarširaju KARABINJERI. Predvodi ih Rizzo (50) u uniformi komandanta, s korbačem smotanim i zakačenim za pasom. Za njim, doskakuće i Đuka, sada u odijelu “civilnog komesara”.
Don Pavo odlučno pristupi Rizzu.
DON PAVO (CONT’D)
E, Rizzo, baš tebe tribam! Kada ćeš vratiti kuću Karmeli i njenih devetero djece?
Rizzo ga potpuno ignorira, gleda po crkvi i pokazuje prstom na vrijedne stvari koje može prodati. Kako on pokaže, tako karabinjeri skaču i uzimaju pokazano. Don Pavo ga slijedi, ne razumijevajući što se događa.
DON PAVO (CONT’D)
Molim te da narediš karabinjerima da već danas isele iz njene..
(karabinjeru)
Ostavi to!
RIZZO
(karabinjeru)
Pročešljajte dobro sve, pop voli sakriti dragocjenosti..
DON PAVO
Molim? Što to govoriš Rizzo?!
Rizzo nije znao da Don Pavo govori talijanski pa se malo iznenadi, ali ništa zato..
RIZZO
(karabinjeru)
I pogledajte u kriptu.
(Don Pavi)
Radim svoj posao.
Sestra Lucija zaklopi poklopac škrinje i prekrije ga prljavom krpom kojom je čistila. Sestra Beatrice se sva ukipi od straha.
Karabinjeri roštaju po oltaru, uzimaju svjećnjake s kojih bacaju svijeće i sl. Približavaju se kutiji s relikvijom.
Sestra Lucija uzme kantu s prljavom vodom od pranja i napravi se kao da se spotakla i zalije škrinju prljavom vodom.
Karabinjeri odskoče od prljave vode i zaobiđu škrinju..
LUCIJA
(Bestrice)
Pazi! Spretna si ka svetac u krađi!
BEATRICE
Nisam ja srušila..
Sestra Lucija joj strogo pokaže prstom na ispovijedaonicu.
LUCIJA
Još i lažeš! Deset očenaša! Odmah!
Zbunjena sestra Beatrice se pokupi u ispovijedaonicu.
Rizzo nije primjetio ništa neobično u ovom incidentu. Don Pavo se obraća za pomoć Đuki.
DON PAVO
(Rizzu)
To su svete stvari, ne možete samo tako uzimati..
(Đuki)
Đuka? Poduzmi nešto!
ĐUKA
Moje je ime Giorgio Palci! A od danas sam za tebe Signore Commesario Civile, je’l jasno?
DON PAVO
Ma kako? Ja sam te ovim rukama krstio kao Đuku Josipa Palčića!
Đuka pobjesni.
ĐUKA
Rekao sam ti kako se zovem pope i bolje ti je da radiš kako ti Comandante kaže!
Đuka mu jednostavno uzme vrećicu s novcem koju Don Pavo dalje drži u ruci i spremi je u džep. Don Pavi dolazi iz dupeta u glavu što se događa.
RIZZO
Ubuduće ćeš misu držati na talijanskom.. kad ga već natucaš.
Don Pavo se kameleonski brzo snalazi i pokuša zaobići naredbu. Udvornički melje.
DON PAVO
Kako ti kažeš, bit će na.. latinskom. Na jeziku velikog rimskog carstva..
RIZZO
Latinski je mrtav jezik, novo talijansko carstvo se upravo rađa.
(značajno)
Od sutra misa na talijanskom.
Don Pavo proguta knedlu i kimne poslušno.
RIZZO (CONT’D)
A danas crkva daje doprinos za
(na karabinjere)
Zaštitare Malih Lokvi.
DON PAVO
Zaštitare?
RIZZO
Si! Od crvene gamadi. Gdje držiš novac?
Don Pavo trepće okicama jer mu to pitanje mozak odbija procesuirati. Rizzo upitno podigne obrvu: “dakle?”.
Judita se sklonila u nišu, svjedočila je svemu.
(…)
LOC. INT. CRKVA. DAN – TRENUTAK KASNIJE
Priča o relikviji je autentična. Sestra Lucija zatvara vrata crkve iznutra, okreće se i umaršira u crkvu.
Ne vidi skrivenu Juditu koja prisluškuje kada prođe pored nje.
Don Pavo sjedi na klupi, totalno je isprepadan. Sestra Beatrice mu briše znoj s čela.
Sestra Lucija će doći do oltara i uzeti škrinjicu s relikvijom i držati je u rukama.
LUCIJA
Samo smo je čudom spasili
(prekriži se)
Ali doći će oni opet i na kraju će je pronaći.
BEATRICE
Što se ne bi pomolili svetom Kristoforu..
Sestra Lucija je navikla na zastrašujuću naivnost Beatrice ali ponekad bi je zadavila.
LUCIJA
Neće joj se moliti nego je ukrasti!
DON PAVO
Ne vičite!
LUCIJA
(viče)
Zbog dragulja!
Sestra Lucija nagne škrinjicu da svi vide dragulje. Beatrice poslušno kima glavom.
LUCIJA (CONT’D)
Moramo je sakriti! Odnijeti iz Malih Lokvi da je nikada ne nađu.
DON PAVO
Pretjerujete, sestro Lucija, pitanje je dana kada će se otok vratiti u hrvatske ruke..
Lucija nije nimalo uvjerena, ali je Don Pavo zaustavi.
DON PAVO (CONT’D)
Crkva je uspjela sačuvati relikviju Svetog Kristofora od Mlečana i Austrije, nije bila u tuđinskim rukama ni dana otkad nam ju je poklonio carigradski patrijarh. Ona je zaštitnik mjesta i ne smije..
BEATRICE
(pomoli se relikviji)
..zaštiti nas od bolesti i morepolovce od uragana i svih nevolja…
Don Pavo strogo pogleda Beatrice koja ga je prekinula.
DON PAVO
… otići odavde.
LUCIJA
(značajno)
Otišla je za vrijeme kuge.
DON PAVO
(zgranuto)
Što hoćeš reći?
LUCIJA
Da je odnesemo na Lazaret.
DON PAVO
Ni govora!
LUCIJA
Nas troje možemo otići u samostan Gospe od Milosrđa i tamo je čuvati dok ne vidimo kako dalje.
DON PAVO
Samostan je toliko ruševan da je crkva na njega bacila kletvu! Na otoku nema ni vode – tamo se ne da živjeti!
LUCIJA
Onda pustite nas dvije. Mi ćemo se snaći.
DON PAVO
Same dvije žene.. ne!
(uspaničeno)
A što ako vas uhvate?
LUCIJA
Reći ću im da vi s tim nemate nikakve veze.
DON PAVO
Nisam to mislio!
(mislio je)
LUCIJA
Plest ćemo čarape za talijansku vojsku!
Lucija traži podršku u toj ideji kod Beatrice.
BEATRICE
(usrdno)
Ja ću plesti veste u dva reda očica!
DON PAVO
(neumoljivo)
Ne! Relikvija ostaje ovdje!
(odlazeći)
A vi, ako hoćete ići na Lazaret, izvolite, pomolit ću se za vas.
Don Pavo se udalji u pratnji sestre Beatrice.
Sestra Lucija stisne zube. Već je odlučila.
Judita ostaje skrivena i zabrinuta.
(…)
INT. VILA VIVATTI – HODNIK – BORAVAK. DAN
Marino ulazi u boravak. S radija se čuje originalni govor Maria Roatte. I većina replika Vivattija je originalni govor okupatora. Vivatti sluša, potvrdno kima i gleda nacrte.
RADIO/MARIO ROATTA (V.O.)
“..zatočenje je neophodno da bi se kaznili dalmatinski seljaci za koje se sumnja da pomažu partizane. Ne brinite ako se među njima nađu nevini ljudi.
Digne glavu kada Marino uđe i da mu znak da ne govori.
RADIO/MARIO ROATTA (V.O.) (CONT’D)
Operacije moraju biti učinkovite: ne sramite se biti okrutni. To mora biti potpuno čišćenje!”
Govor završi i počne neka Verdijeva opera.
VIVATTI
Velik čovjek, general Roatta. Ako on ne uvede reda u ovu balkansku kaljužu, nitko neće.
Marino mu je prišao i gleda nacrte. Nije mu jasno u što gleda. Vivatti se posluži pićem…
MARINO
Što je ovo?
(pročita naslov)
Campo di concentramento per internati civili di ..
VIVATTI
Sagradit ćemo prihvatni kamp na otoku.
MARINO
Za koga?
VIVATTI
Za simpatizere partizana i njihove obitelji..
MARINO
Ček.. Što, za žene i djecu?
VIVATTI
Marino Orlando!
(then)
Vrijeme je da prestaneš biti naivan!
Marinu nije ništa jasno, osim da je otac ozbiljan i ljut.
VIVATTI (CONT’D)
Gdje ćemo naseliti svoje veterane, obitelji mrtvih i ranjenih vojnika? Jesi čuo što je rekao Roatta? Potpuno čišćenje!
MARINO
Ne razumijem zašto ih moramo čistiti? Zašto ne bi naselili svoje pa neka žive zajedno..
VIVATTI
Jer nam treba mjesta da se razvijamo. To je kao da dopustiš širenje korova na račun karanfila!
MARINO
Zašto su oni korov?
VIVATTI
Jer samo znaju bacati mrežu, lokati po krčmama i tući žene!
(odlučno)
Da, mi jesmo superiornija nacija!
(then)
Zašto?
(na radio)
Zbog njega
(na D’Annunzijevu sliku na zidu)
I njega! I Da Vincija, pa čak i Tommasea na kojega me tako strašno podsjećaš!
MARINO
Uopće ne sličimo..
VIVATTI
Fizički ne, ali i on je bio neodlučni slabić kakav si ti.
Marinu se lice zgrči koliko ga je ovo zaboljelo.
VIVATTI (CONT’D)
Već mjesecima zabijaš glavu u pijesak dok se oko tebe događaju epohalne promjene!
MARINO
Otkako sam se vratio, čitave dane radim po vinogradima i maslinicima, vodim ti posjede.
VIVATTI
Umjesto da se priključiš borbi za novu zemlju!
MARINO
Proizvodnja nam je porasla za dvadeset posto..
VIVATTI
Znam!
(pomirljivo)
Baš zato me i boli gledati tako sposobnog, pametnog, snažnog mladića kako se troši na cijepljenje loze i suzbijanje krumpirovih zlatica!
Marinu je ovo jako drago čuti, konačno pohvala.
MARINO
Mislio sam da ne vidiš moje zasluge.
Vivatti ga prekida rukom.
VIVATTI
Sve ja vidim! Zato sam te prijavio u Milizia volontaria anticomunista.
MARINO
U što? Nemaš me pravo prijaviti među te kukavice!
Vivatti je očekivao ovakvu reakciju i ni najmanje se ne uzbuđuje.
MARINO (CONT’D)
Napustili su svoju zemlju kad je bilo gusto, a sada dotrčali natrag za vojskom kao psi!
VIVATTI
Znam, znam..
MARINO
Dok smo mi ostali na svome!
VIVATTI
Baš zato želim da budeš komandant Milizie kako bi joj donio dignitet.
Marino je pokoleban. Rijetko čuje pohvale od oca.
VIVATTI (CONT’D)
Tvoja aristokratska čast nalaže ti da preuzmeš i neugodne obaveze.
(then)
Nemamo boljeg čovjeka za to.
Marino je očito slab na očeve pohvale pa preklopi nacrte logora na stolu kako bi mogao na njega staviti čašu s pićem. Više ne primjećuje što je na nacrtima. Zaboravio je na logor.
(…)
EXT. HOTELSKI VRT. DAN
Vrt je zarastao, zapušten je.
Judita sjedi i gleda prema moru. Pri slabom svjetlu crta ono što vidi. Čuje šušanj i okrene se.
Marino stoji iza nje s buketićem cvijeća. Sav je ušminkan, zalizan i totalno mu je neugodno.
Judita ustaje i prilazi mu. Marino joj daje buketić, ona ga uzima i pomiriši. Nasmiješi mu se. I on njoj. Što sada?
MARINO
(da razbije neugodu, pokazuje vrt)
Điđi kaže da joj je ovo omiljeno mjesto. Mora mi objasniti što joj znači to “omiljeno“.
Judita se samo nasmiješi. Osjeća se kao na ražnju.
JUDITA
Čuj, moram ti nešto reći.
On je s očekivanjem posluša.
JUDITA (CONT’D)
(pročisti grlo)
Nema lijepog načina da se ovo kaže..
(pogleda ga)
Mislim da je bolje da ništa ne započinjemo.
MARINO
Ne razumijem.
JUDITA
Ne možemo se vječito ovako skrivati.
(then)
Teško mi je pred ocem braniti prijateljicu, a kamoli.. tebe.
Marino je povrijeđen. Jako. Ustaje.
MARINO
Pa što ako su oni posvađani, njihov problem.
JUDITA
Moj otac ne bi nikada razumio.
MARINO
Mislio sam da si slobodoumna, a ti slušaš stare priče o zavadi?
JUDITA
Sada još i rat bjesni oko nas.
(then, tiho)
A ja nisam sigurna da smo na istim stranama.
Marino mrko promatra Juditu sekundu duže.
MARINO
Jedina strana na kojoj sam ja želio biti je – tvoja strana.
Marino odlazi odlučno i brzo.
Judita gleda kako odlazi, užasno joj je žao i teško i nije nimalo sigurna u svoju odluku, da ju je barem razuvjerio.
EXT. TRG – CRKVA – OPĆINA. DAN
Judita sumorno prolazi trgićem kući kada je opet zaskoči Don Pavo koji maše pismom.
DON PAVO
Judita, čekaj!
Judita stane.
DON PAVO (CONT’D)
Pozvali su te! Pozvali su te na razgovor na Akademiju!
JUDITA
(utučeno)
Sjajno.
DON PAVO
(krivo protumači)
Ne brini, sigurno ćeš ih osvojiti, to je samo formalnost.
Judita je više tužna nego sretna. Uzme pismo od Don Pave ali ga ne otvori.
JUDITA
Ma ne brinem. Hvala vam za sve što ste učinili za mene, Don Pavo.
Judita utučeno odlazi. Don Pavo ostaje zbunjeno gledati za njom.
(…)
MONTAŽNA SEKVENCA
INT. MARKULINOVA KUĆA – KUHINJA. NOĆ
Nona vješa češnjak na vrata i križ kao obranu od štriguna, dakle Talijana.
INT. MARKULINOVA KUĆA – KAMARA. NOĆ
MagdaLena i Markulin vode ljubav.
EXT. KUĆA MJEŠTANINA. NOĆ
Grgo, Frane i Srećko kucaju na vrata.
MJEŠTANIN im daje zamotuljak (ne vidimo što je unutra, ali pretpostavljamo da je oružje).
INT. JUDITINA SOBA. NOĆ
U konobi, Judita leži na krevetu, roštilja se, ne može zaspati, drži otvoreno pismo u ruci.
Odjednom, začuje LUPKANJE izvana.
Judita se uspravi u krevetu. Zatakne pismo u spavaćicu.
ŠUŠKANJE izvana.
Juditu je očito strah, ali svejedno ustane, primakne se vratima i uzme neko oruđe pored vratiju. I fenjer.
Judita polako otvori vrata, vani je mrkli mrak. Odjednom, pred njom se stvori Marino.
MARINO
Ne boj se, ja sam.
Judita skoči od straha. Judita povuče Marina u sobu i zatvori vrata.
JUDITA
Srce mi je stalo.
Marino priđe Juditi sasvim blizu. Uzme je za ruku.
MARINO
Oprosti mi što sam danas onako..
JUDITA
Nema veze..
MARINO
Ima. Trebao sam razumjeti da brineš zbog nas. I da je tebi teže jer si žena i jer živiš pod očevim krovom.
Judita se nasmiješi.
JUDITA
Ponekad bi željela da sam muško..
MARINO
To bio grijeh… jer nema ljepše žene od tebe.
Judita se sva zacrveni, srce u pete i te fore.
MARINO (CONT’D)
Ajmo otići odavde.
Judita pogleda Marina sva u šoku.
JUDITA
Iz Male Lokve?
MARINO
Zašto ne? Neka idu k vragu sa svojim svađama. Možemo otići u Padovu, tamo imam prijatelje koji će nam pomoći.
Judita gleda Marina šutke, i razmišlja.
MARINO (CONT’D)
Ja ću raditi za oboje i naći nam stan, samo mi vjeruj.
Judita ga i dalje samo gleda.
MARINO (CONT’D)
Što kažeš?
JUDITA
Bolje da odemo u Zagreb.
Judita izvadi pismo i pruži ga Marinu.
Marino čita pismo, razgorači oči.
MARINO
Pa ovo je sjajno!
JUDITA
Već sutra bi morali krenuti..
Marino je zgrabi i padne strastveni, ljubavni kiss.
(…)
MONTAŽNA GLAZBENA SEKVENCA
INT. ŠKOLA/RAZRED. NOĆ
Adam je ušao u razred i zatičemo ga kako…
..tiho primiče klupu do zida na kojoj visi MUSSOLINIJEVA FOTOGRAFIJA
INT. ROSININ PANSION. NOĆ
Grgo, Frane i Srećko gledaju hrpu oružja koju su skupili: lovačke puške, pištolji “kolaši”, kubure s rascvalim cijevima – dakle, niškoristi oružje.
EXT. TRG – OPĆINA. DAN
Jutro. Rizzo bijesno izlazi iz općine u pratnji naoružanih Karabinjera. Očito idu nekoga uhapsiti.
INT. ROSININ PANSION – BALKON. DAN
Grgo stoji na prozoru i gleda van. U ruci mu je puška kojom će ih pričekati. Ali nije Sam u sobi. Pogleda Rosinu.
Rosina uzima pušku. Odlučno pogleda brata, ostat će uz njega.
INT. ŠKOLA/RAZRED. DAN
Magdalena ulazi u razred s Lucom i vidi kako se djeca smijulje i došaptavaju. Prateći pogled jednog djeteta, ugleda
MUSSOLINIJEVU FOTOGRAFIJU: Duce ima nacrtane hitlerovske brčiće i kapu dvorske lude sa zvončićima.
Magdalena se impulzivno nasmiješi, ali se onda naglo uozbilji.
MAGDALENA
Tko je to nacrtao?!
Adam šuti.
U tom trenutku Rizzo umaršira u razred praćen Đukom i karabinjerima.
RIZZO
(Magdaleni)
Predajte mi zločinca! Ili ćete svi na saslušanje!
Rizzo pokaže na iscrtanu sliku Mussolinija na zidu.
Magdalena shvaća ozbiljnost situacije i pokušava je smiriti.
MAGDALENA
Ovo je mogao učiniti samo odrastao čovjek, signore Rizzo, tko je noćas provalio.
Rizzo krene na Adama, zgrabi ga za ovratnik i krene vući za sobom prema vratima.
RIZZO
Ova mala beštija je to napravila!
Rizzo prodrmusa Adama.
RIZZO (CONT’D)
Priznaj!
Magdalena otme Adama iz Rizzovih šapa.
MAGDALENA
Pustite dijete! Nije on kriv!
Magdalena se postavi između Adama i Rizza.
Neka od najmanje djece se rasplaču.
Adam prkosno stišće zube i šuti.
MAGDALENA (CONT’D)
Ja garantiram da nije nijedno dijete..
Rizzo daje odlučni znak karabinjerima da zgrabe Magdalenu i Adama.
RIZZO
Onda vodim i vas!
Karabinjeri ščepaju Magdalenu, uz određeno ustručavanje jer je žena.
MAGDALENA
(otrgne se)
Poći ću sama!
Magdalena pogleda u Đuku. Đuka makne pogled.
Rizzo i Đuka prate karabinjere koji odvode Lenu i Adama.
Luce se zatrči prema Magdaleni i zalijepi joj se za suknju. Odvedu i nju.
INT. JUDITINA SOBA. DAN
Judita se pakira za Zagreb. Rosina i Điđi joj pomažu, Judita pruža Rosini pismo.
JUDITA
Daj ga mami, nasamo. Ako je tata u blizini, predaj pismo i bježi.
Rosina kimne. Za sada se uspješno bori sa suzama, ali neće dugo.
ĐIĐI
(Rosini)
I nemoj prije podneva. Sigurnije je kad su njih dvoje već na trajektu.
(Juditi)
Joj, kako ti zavidim!
JUDITA
Ma. Osjećam se kao krpa za pod.
ROSINA
Zašto? Ovo si sama zaslužila, dok ne probaš nećeš znati što možeš sa svojim talentom.
Judita kimne. Rosina i Điđi sjednu s Juditom na krevet. Povjeravanje.
JUDITA
Mami i tati će biti jako teško.. i još odlazim bez pozdrava. Tata je divan čovjek, ali u glavi ima te neke kamene blokove koje ništa ne može omekšati.
(then, uzdahne)
Nikada mi ovo neće oprostiti.
ĐIĐI
Ma daj! On samo laje, ali ne grize.
(tmurno)
Za razliku od mog Victora.
Rosini jedna suza kapne niz obraz, ona je brzo obriše da cure ne vide.
ĐIĐI (CONT’D)
(Rosini)
Joj daj ne cmolji! Bit će joj bolje nego nama.
JUDITA
(nasmije se)
Da. Ja idem u pustolovinu, a ti ostaješ sama sa Điđi.
ROSINA
Užas!
(Juditi, molećivo)
Kad mogu pobjeći k tebi?
Sve tri se nasmiju. Judita zagrli Rosinu i Điđi.
JUDITA
Doći ćete mi čim se smjestimo. Naći ćemo stan s posebnom sobom za vas dvije.
ĐIĐI
Pa da slušam tebe i brata kako vodite (ljubav).. Nema šanse!
ROSINA
Čekaj, pa niste valjda već..
JUDITA
Nismo!!
ĐIĐI
(puna uzbuđenja)
Sve nam opiši u pismu kad to napravite!
Zahihoću se kao šiparice od zadovoljstva što su tako bliske.
Juditi naposlijetku pukne glas od tuge.
JUDITA
Nikada neću imati bolje prijateljice od vas…
(then)
Vi ste mi sestre.
Rosina se sada otvoreno rasplače, zajedno s Juditom.
Điđi uzdahne, skine lančić s medaljonom s vrata i stavi ga Juditi oko vrata. Sve tri se zagrle.
INT. VILA VIVATTI – HODNIK – BORAVAK. DAN
Kod Vivattijevih teku pripreme za dolazak važnog gosta: BEPA (50), punašna kuharica, vadi sve kristalne čaše iz vitrine, i porculan. Donna Regina joj komandira, natuca hrvatski i to loše.
DONNA REGINA
Bepa, ovi pjati da se sijati.
BEPA
Odmah, Donna Regina.
Marino dolazi u boravak, svi ga zadivljeno gledaju.
Vivattiju se omakne smješak. Ponosan je na sina, vidi se.
Marino je u crnoj uniformi MVAC-a.
DONNA REGINA
Kako ti lijepo stoji!
BEPA
Joj što si zgodan!
DONNA REGINA
(strogo, Bepi)
Bepa! Jesi napacao zeca i očistio puševe? Dolazi importante gost, a ti se
(“motaš”, ali ne zna reći)
zzzzz, ko muha, ovuda!
BEPA
Odmah, Donna Regina!
Bepa žurno ode iz boravka, namigne Marinu u prolazu.
Vivatti ustaje. Opet je strog.
VIVATTI
Marino Orlando. Ova uniforma, ona je sada sastavni dio tebe.
Vivatti obilazi oko Marina koji stoji kao izložbeni primjerak.
VIVATTI (CONT’D)
Ona ne predstavlja samo tvoj novi posao, nego tvoju svetu dužnost
Vivatti stane licem u lice sa sinom. Podigne ruku na njegov obraz, ali ga ne dotakne. To ne bi bilo aristokratski.
VIVATTI (CONT’D)
..ona je simbol talijanske hrabrosti i snage.
Marino kimne, pomalo zastrašen implikacijama uniforme.
Donna Regina sa strane sve to promatra, zadovoljna.
Marino kimne na pozdrav.
Marino izlazi u hodnik – uza zid je naslonjena mala putna torba.
Marino uzme torbu i prolazi pored ogledala.
Marino zastaje pred ogledalom i pogleda se.
Marino odjednom shvati da se mora odlučiti za uniformu ili Juditu.
Pored Marina prolazi donna Regina. Povjerljivo mu šapne u uho.
DONNA REGINA
Nikada nije bio ponosniji na tebe.
Donna Regina produži dalje.
Marino se gleda u ogledalo.
(…)
EXT. VILA VIVATTI. DAN
Nakon što je Cacciola u logoru Kampor ubio pištoljem malu Lucu, što još nitko ne zna..
Ispred vile Vivattijevih se zaustavlja auto.
Na vratima vile čekaju Donna Regina, Vivatti i Điđi koja se dosađuje. Iza njih se pojavljuje Marino.
Điđi je neugodno iznenađena što ga vidi jer je trebao biti na putu u Zagreb s Juditom. Marino izbjegne njezin upitni i prijekorni pogled. Okrene glavu u stranu od srama.
Vivatti i Donna Regina srdačno dočekuju gosta koji se penje stepenicama. To je nasmiješeni Cacciola.
Cacciola i Vivatti se rukuju i pozdravljaju s poštovanjem.
EXT. OBALA/ČAMAC NA MORU. DAN
Judita prolazi tužna obalom prema svojoj kući, kada ugleda:
Na moru, jedna barka plovi u smjeru otočića koji leži na plivaćoj udaljenosti od Male Lokve.
EXT. ČAMAC NA MORU. DAN
U čamcu prema otočiću Lazaret: Dvije časne sestre, Lucija i Beatrice, veslaju iz sve snage. Umotan na sredini sjedi Krsnik. Pored njih zamotuljak u obliku škrinjice s relikvijom. Zaštitnik Vele Lučice napušta selo.
KRAJ epizode