A meni je hladno
pa užurbano grlim taj mrak i stišćem ga uz sebe
(kao što se uzima željeno tijelo)
da me ugrije i ustabili
to tijelo bez tijela
grijača, termostata i krvotoka
a onda se ljutim i viče u sebi
makni se
ostavi me, pusti me da spavam
kako bi rekla Gabi Novak
umorna sam već od svega.
Neki mrakovi dolaze samo noću
valjda vole tišinu koju ziba tek hrkanje susjednih prozora
u čijem ritmu plešu i sve zavjese u ulici.
Oni čuče u kutovima moje sobe
svaki je kraljevski zavladao jednim
i onda pucaju prema meni svoje ubojite priče
uvjeravajući me u njihovu istinu
punu živih boja i osunčanih slika.
U tami se mijenjaju samo brojke na satu
i sjene noćnih leptira koje plešu ogledalom.
Neki navaljuju danju i jednako su ubojiti
ali mogu lakše umaknuti.
Njihova poznata lica dozivaju me s prašnjavih fasada
umiljato se smiješeći i kimajući glavama kao lutke na koncu
ili iskaču iz pločnika ravno pred moja stopala
kao u crtiću
očekujući da se spotaknem i padnem.
Ali oko mene su nebrojeni nepregledani prostori
koji upijaju moje tijelo i sebično prisvajaju svu pažnju.
Svi imamo te mrakove koji nas prate
barem se tome nadam
da ih svi imamo
jer kakav bi ovo bio svijet i tko bi ga
takvog stvorio
da svi nemaju te mrakove s kojima se tuku
hrvaju
ne bih mogla to podnijeti
tu misao da sam najgora
da su samo moji.
*pjesma je objavljena u drugom broju Časopis za književnost - Quorum 2008.godine
*Nada Crnogorac, rođena 1952. u Županji. Radi kao profesorica hrvatskog jezika na Medicinskoj školi u Bjelovaru. Priče i pjesme objavljene su na 1. i 3. programu Hrvatskog radija,Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija i Quorum, Balkanski književni glasnik i Knjigomat. Objavila zbirku pjesama "Otvorena vrata". Sudjelovala na 44. Goranovom proljeću.
