Aleksandra Starčević: Blog pruža beskrajno dobru platformu za komunikaciju

Aleksandra Starčević: Blog pruža beskrajno dobru platformu za komunikaciju

Koliko dugo vodiš radionice u CeKaPeu? 

Kada krene jesenski ciklus bit će to, ako me sjećanje ne vara, četvrta školska godina kako uživam povlasticu biti voditeljica CeKaPeove radionice bloga. Osjećam se već kao doma, iako mi nikad nije baš sasvim svejedno stati pred novu grupu, uvijek se bojim da će me pojesti za doručak.

Kakve vrste bloga polaznici i polaznice najčešće žele pisati – da li su to poslovni, književni, lifestyle blogovi?

Postoji urbana legenda da radionicu upisuju samo žene i to je zapravo istina. Voljela bih da svaka polaznica natjera svog partnera ili muškog prijatelja da zajedno s njom upiše radionicu. Mogli bismo stvoriti ludu atmosferu. Blog pruža beskrajno dobru platformu za komunikaciju. Rekla bih da su u svakoj grupi polaznici htjeli pisati različite blogove, po svojoj tematici i namjeni. Bilo je poslovnih, jedna je blogerica predstavljala svoja umjetnička djela, druga je oblikovala svojevrsni psihološki savjetnik, sjećam se i bloga s preporukama kako poslovno pregovarati, zanimljiv je bio i blog profesionalne vizažistice. Nutricionizam i prehrana sportaša bio je blog koji smo u grupi voljeli, jer smo mogli kolegicu pitati o dobrim i uspješnim dijetama. Nekako smo se uvijek najviše radovali blogovima koji su bili poput javnih dnevnika, bilješki iz života, hibridi i lifestyla i književnih preporuka i humora koji osvaja svojom neposrednošću.

Koji su najčešći problemi na koje polaznici i polaznice radionica nailaze?

Blogeri su motivirani, nije im ništa problem, kad im velim što ne valja odmah riješe stvar. Možda im ide malo na živce što ih “pilam” na početku da poruku strukturiraju kao smislen tekst koji funkcionira u mediju, tu mi pomaže novinarska struka. Tako koristim tehniku strukturiranja vijesti u novinarstvu, odgovoriti na Tko?, Što?, Kada?, Gdje?, Zašto? i ponekad Kako? Poslije toga svaki tekst ima glavu i rep, a onda ga, brate, oblijepi fotografijama, widgetima, dizajniraj ga kako god želiš. Malo im ide na živce, barem mi se čini, kada im govorim o zaštiti autorskih prava, da ne plagiraju i da se ograde od hejterskih izraza. Mislim da im to ide na živce, jer svaka grupa do sada je već bila na toj razini da im se podrazumijevalo da to ne rade.

E da, ne dam im da stavljaju smajliće na blog.

Je li blog izgubio na značaju rastom popularnosti društvenih mreža poput Facebooka i Twittera?

Pa, neki tvrde da jest, odnosno tvrde da je izgubio onaj svoj prvotni uzlet, ali utjecaj bloga je drukčiji. Neki govore i o vrlo utjecajnim blogerima, možda još uvijek kod nas u manjoj mjeri, ali možda za izvjesno vrijeme i mi dobijemo prave blogerske zvijezde. Čini mi se da su tu najdalje odmakle modne blogerice.

Za razliku od društvenih mreža blog traži jači angažman autora i time dobija na težini, to je moj dojam. Blog treba njegovati, na njemu se radi, on je tvoj vlastiti mali portal kojim predstavljaš sebe i svoje poruke, bilo da su to komentari ili književni tekstovi koje ćeš poslije staviti u knjigu, ili fotografije.

Koja je razlika između blog novinarstva i ostalih oblika novinarskog rada?

Blog novinarstvo spada u internetsko novinarstvo koje je pojavom portala, novijih medija od tiska, ajmo reći, postavilo malo drukčija pravila. Informacije, neki kažu, trebaju biti atraktivnije, tekstovi bi tako u pravilu trebali biti kraći, manje dvosmisleni, zapravo igra riječima bi trebala biti manje dopuštena nego u printu, osim ako nije riječ o kolumnama. Naslovi trebaju pozivati na klik, naslovi on line su duži, ponekad po desetak ili i više riječi, zapravo već sam naslov je često vijest. Polaznici često ne uoče odmah važnost naslova postova, a oni su na blogu užasno bitni, zato se na radionici puno time bavimo.

Možeš li podijeliti s nama neki CeKaPeovski trenutak koji ti se urezao u sjećanje?

Mogu, dapače, želim ga podijeliti jer sam bila toliko ljudski dirnuta da mi je uvijek toplo oko srca kada se toga sjetim. Zadnja grupa blogerica po završetku radionice poklonila mi je luksuzno pakiranje Bajadere i još sam od jedne od njih dobila i izvrsnu knjigu. To mi je zapravo značilo priznanje da sam uspjela ja njima nešto dati što su one cijenile, pogled na blog, pogled na pisanu riječ, inspiraciju, dobrodošao savjet. Baš me briga hoće li se naljutiti, ali navest ću njihova imena, a to su Vesna Jozić, Ivančica Mihovilić i Vesna Bosanac. I molim da se objavi i fotografija, doduše Vesna Bosanac fali, ali nas tri smo tu.