Odvalimo se poezijom

Pjesnička večer – predstavljanje zbirke “Plovna mjesta” Sanje Baković Gradska knjižnica Marka Marulića, Ulica slobode 2, četvrtak, 11. svibnja, u 18.30 sati Sudjeluju: voditeljica večeri spisateljica Nada Topić, voditeljica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu Sanja Vučković, autorica Sanja Baković U pjesničkoj večeri sa Sanjom Baković govorit će se i čitati poezija te predstaviti njezina […]

Kako sam te pobijedila Tebe nisam pobijedila zaboravom. Nisam. Ja takve ne zaboravljam. Ja sam tebe pobijedila svojim vremenom. Naslagao se od lijepih dana bedem ogromni, nema tog diva koji bi ga prekoračio, nema tog lopova koji bi ga zajahao, nema tog glasa koji bi ga nadvisio. Ja sam tebe pobijedila odlukom. Moja je odluka [...]

Svetica iz ničijeg kalendara kako na nebu tako i na zemlji kad pomaže usne ulje, naraste i izuje se kao gazivoda uđe u rijeku i skače uvis svakodnevno izgovoriti uživo rekord o nezamislivom čudu najprije ona pa mali vepar koji čeka da se rodi ispod kamena dozvan *Dorta Jagić, dobitnica Goranovog vijenca 2017.g.i Gorana za [...]

Baka kaže Kaže da to nije bratovo dijete Kaže da se trebamo čuvati šiptara Jer oni se uvije drže zajedno Baka kaže Vesna, ja sam izmislila zavjese Nemoj meni pričati o mraku Baka kaže Ja sam Amelia Earhart Baka također kaže Zagrli me Podgrijala sam juhu Baki kažu Baka kaže. *DENIS ŠPIČIĆ rođen je 1986. [...]

Crvena raketa Ja sam crvena raketa, palim se, gorim, gasim. Jao, ja u crvenoj odjeći!... Jao, ja sa crvenim srcem! Jao, ja sa crvenom krvlju! Trčim neumoran, kao da sam moram u ispunjenje. I što više trčim, tim više gorim. I što više gorim, tim više trpim. I što više trpim, tim se brže gasim. [...]

Duša pamti svoje porijeklo (Vesni. I Mati Parlovu, pjesniku i svjetskome prvaku) Duša pamti svoje korijene i svoje porijeklo. Moja duša voli more, pokraj kojega sam se rodio, voli sport, smijeh i zajebanciju, maštanje i mozganje. Duša voli livade i brda, djetinje boje i mirise predačke omiške Zagore. Ali što ovu hrvatsku dušu veže za [...]

Otkrića Novine čitam dok su još hladne, tek donešene spolja, sa minus dvadeset sedam. Od jutrošnjih listova pamtim samo jedan samohran članak:... među reklame i božićne čestitke, kao recept za brzi kolač, utrpan spisak naučnih dostignuća 2003. Pronađeno je staklo koje prelama svjetlost pod negativnim uglom. Sretni su oni kojih se ovo ne tiče, čija [...]

Djeca su posrala revoluciju danas djeci od malena daju telefone i odvjetnike i džeparac do četrdeset pete... tako smo ostali bez napretka, bez revolucije i bez razumijevana i priznavanja evolucije ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga krv ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama te tupe glave vire [...]

Moj glas si ipak čuo Moj glas si ipak čuo rasut po gluhim brdima kao kolac riječ se zabila u ravan plodonosnu osjećam te kao vlastitu kušnju... kao topli pepeo njegujem tvoju riječ što izgara ljepotom i u ljepoti prebiva moje su stijene obrasle podrumskom studeni osjećam te nabreklom ružom u ispunjenje gdje vrijeme je [...]

SH*MA Vi što živite spokojni U vašim toplim domovima Vi što vraćajući se uvečer nalazite Toplo jelo i lice draga: Promislite zar je to čovjek: Tko radi u blatu Tko ne zna za mir Tko se bori za pola kruha Tko umire za jedno da ili ne. Promislite zar je to žena: Bez kose i [...]

Samo kratke kave sjedi ti moj soboslikar s njuškala za stolom nakon što smo zajedno pojeli punjene paprike i priča da ima dvoje djece u njemačkoj jedan ima 25 i konobari drugi isto bivša žena je u londonu. on sad živi s drugom i ima još troje djece. jedno nije njegovo. žena mu je lijena [...]

Mario V ovo su tvoji dani, Mario V ljudi imaju djecu i žene, žene imaju svoje ljude sjede u toplom domu i idu na produžene vikende reci im nešto o produženim vikendima, Mario V o onim kad u petak oko podne padaš u neplodnost i ugostiš je kao rođenu majku do kraja nedjelje reci mi [...]

IMAJU LI SVI MRAKOVE S KOJIMA SE TUKU Imam mnogo mrakova koji me podsjećaju (kao što se obilaze dragi, a bolesni prijatelji) dolaze kada ih ne zovem... pričaju kada ih ne želim slušati jednostavno uđu i sjednu ili legnu uz mene stisnu se uz moje termolabilno tijelo pušu mi za vrat svoj jednolični ubitačni ritam [...]

Brak Kakvu smo veliku bitku vodili ti i ja! Bitka štapovima, bičevima i mačevima Jednoruki boj... Jer svatko je od nas lijevu ruku državo stisnutu na srcu, Da spasi kutijicu od nasrtaja. Kako smo ih nježno branili; Čuvala bih svoju i još htjela tvoju, A ti si čvrsto držao svoju i žudio moju. Tada smo [...]

Nemamo vremena Nemam za tebe vremena. Idi pješice dok proljetna kiša ne postane glasnija. Ne... želim te odvesti kolima. Poput strašila ću na jednoj nozi u polju uljane repice gledati tvoj odlazak. Neka na moje rame slijeću vrane. Dok sunce lupa u nedjelju kao u bubanj. Pouzdano znam da gubim Vrijeme. Zato kad sjednem u [...]

Meč stoljeća Umjesto da napokon posložim svoj život ja iz noći u noć gledam mečeve Muhameda Alija... i Joea Fraziera, i Georgea Foremana, i Sonnyja Listona. Petnaest rundi u New Yorku osam rundi u Kinšasi četrnaest rundi u Manili. Mržnja do kraja života ali uvijek jedan uz drugoga u svakoj rečenici, i sad kad je [...]

Mogu ti reći da sam puno bolje mogu ti reći da sam puno bolje nego ono kad sam pisala sada vozim bicikl kroz razrovane ulice... i sva sam prašnjava stopala su mi kao u ciganke nikud neće stići ovih dana prišao mi je jedan i rekao da je sanjao kako vozi motor pao je ali [...]

Ja nisam partijski čovjek Najviše što se može reći o meni Jest da ja nisam partijski čovjek Ja sam pojedinac Ja ne shvaćam ljude koji žive Za privatno vlasništvo i istine Generalnog sekretara: ja sam čovjek za sebe U krajnjoj liniji rezultat viših ciljeva Čovječanstva, u neku ruku Putokaz kamo bi to trebala ići evolucija [...]

Bijes napuštenosti Netko živi u špilji jedući prste na nogama, To mi je poznato. Netko malo živi pod grmom stiskajući praznu limenku Coca-Cole o svoj glađu iznureni trbuh, To mi je poznato. Majmun je dao odsjeći ruke za liječnički pokus i njegove kandže plakahu. To mi je poznato. Znam da je sve to stvar ruku. [...]

Promatra stare aparate, šušti negdje nervozno u kutu prvi program promatra stare aparate, šušti negdje nervozno u kutu prvi program radio televizije zagreb. zavirile su oči u malenu kutijicu od katoda: unutra, kao na mahovini, rastu tanki dimnjaci i između dvije statističke smetnje, izvijaju se iz mulja i duboke, blatnjave vode. plovi trešnjevom bijeli parobrod, [...]

rezimirajmo. dovedimo se na čistac. što ovdje tko želi i kako? bolje da ne pitam gdje i zašto jer ne želim previše tvojih riječi. hladan zrak iz hodnika guta dim iz moje sobe. pozabavimo se povređivanjem. lijepo je. možemo mi to. ima više načina. možemo isprobati patetični. ah, ja te volim, ali ja ne mogu [...]

AUTOEROTIKA Neke prijateljice kažu – samo muškarci... mogu dotaknuti sebe, njihov je organ vani, nudi se svijetu, a naš, naš je udubljen, stvoren samo da bude ispunjen, i zato čemu ga dodirivati, čemu tražiti tajne, one nisu date da ih znamo… Ja im odgovaram da su u krivu, jer do prvog vrhunca, htjele to priznati [...]

Znači, istina je. Prestala je pušiti, našla je muža i vjeruje u boga. Munchov krik nosile smo kao šminku. Ramena koja imaš tu su da drže planet i tako smo hodile: noseći dva planeta. Cijela dva neistražena. Nije bilo lako glumiti da imaš par očiju dok gledaš s njih deset. Skrivale smo ih pod kaputima [...]

KAMEN, MEDITACIJA Kažeš: Postoji Bog… I vadiš kamen iz vitrine. On je komadić. Kamen. Crni. Donesen s planina. Savršeno uglačen Kamen. On je Bog. Iz njega izbija svijetlost. U njemu su Kaos i Red- Kažeš. Duh i Spas. Dobri Duh. taj kamen Zaista je Bog. Sjedi Na zračnome prijestolju. Red je prozirno plah. Kaos bijel. […]

UZIMAJ SVE ŠTO TE SMIRUJE  Uzimaj sve što te smiruje grad je hladan i noći ti više ne postoje, noći nema. Idi tamo gdje te ne vide. Jutros, dok su svi spavali, otišao si autom do rijeke, do obližnje rijeke gdje pecaju invalidi domovinskog rata, ostao si sjediti, nogu izbačenih kroz prozor, šuljalo se nevrijeme, […]

JUG Bajkovit je silazak u propast…. Ukrcaš li se u autobus za južni grad slijedit će te snijeg i inje i razni oblici magle u koju sunce zariva svoje štapove. Sa sobom nosiš u kutiji sav posjed, ljubav, rajnsko zlato, blagost. Sve ćeš to u ponoć i minutu predati u ruke vragu, mjesečarko. Izut ćeš […]

SEDATIVI SU MENTALNE ŽIVOTINJE Nakon pet zelenih Apaurina od pet miligrama Hrvatska izgleda još ljepše kao Lijepa Naša. Pokraj mene sjedi djevojka iz Austrije u oskudnom kupaćem vremenu. Gorivo u njezinoj kosi je vjetar. Na Lokrumu Austrijanka i ja razgovaramo s paunovima. Slom i svečanost intelekta u punom su zamahu. Okrajak plave sline iz Mrtvog […]

NA PROZORU JE DRUGI TRAVNJA Na prozoru je drugi travnja,… gle, prozor blista. U ruci imam olovku kojoj je zastao dah: Ne, neću se pomaknuti, mišlju je uznemiriti. Već iz daljine zvono troši svijet, mrtvi logoruju u vrtu svaki čas spremni da me zaspu kamenjem: po jedan kamen na svaku riječ.   Danijel Dragojević, pjesnik, […]

NEMAM GRANICA … Za svoju stazu valima i gorjem zaodjenutu … za svoje lice puno jeke utrnuh tisuće bijelih svijeća na nebu. Rekoh svojim zubima, modrim noktima popustite skupa sa mnom, predajte se valovima i hučanju, rekoh im da presijeku užad između mene i posljednje obale – nemam ja granica ni posljednje obale. prijevod Tatjana […]

OKO VRATA JE NOSILA OGRLICU OD ZUBA MORSKIH PASA oko vrata je nosila ogrlicu od zuba morskih pasa… poredanih pravilno po dvanaest sa svake strane to joj je bilo osiguranje u slučaju bolesti desni terapija hvatanjem, grizenjem i mljevenjem Carcharias taurus ima na zubima šiljke za dodatnu zaštitu kako bi pobjegao Konstantinu na obalama Sicilije […]

PJESME S OTOKA Plodovi sjena padaju sa zidova,… mjesečina bijeli kuću i vjetar s mora unosi pepeo ohladnjela kratera. U zagrljajima lijepih dječaka spavaju obale, tvoje se tijelo sjeća moga, bilo mi je već odano, kad su se lađe odvojile od kopna a križevi s našim smrtnim teretom vršili službu jarbola. Sada su prazna stratišta, […]

KRLETKA U zoru sam pijan, pun smrada duhanskog dima krišom upao u crkvu, iznemogao… nakon noći tulumarenja i tjeskobe, i kleknuo među palmama pred Krista. U mladosti je bilo tako dobro ušuljati se sam, kada je crkva bila prazna i nijema, i moliti se za pravu ljubav. Jer potajno sam bio zaljubljen u mog najboljeg […]

  ODGOVOR LJUBAVNIKA Jašio sam vranog konja, srastoh s njime, zemlja nas u krug vodila. Plovih, neprekidno se kopno ukazivalo U riječi sam se skrio i ljubio   Sonja Manojlović poznata je hrvatska pjesnikinja, laureatkinja manifestacije “Goranovo proljeće” u 2016. godini i dobitnica nagrade “Goranov vijenac” za cjeloživotno pjesničko stvaralaštvo. Sonja Manojlović objavila je brojne knjige poezije, […]

U petak, 29.5.2015. u 20:00 nova poetska tribina u organizaciji udruge Kreativni nomad i CeKaPe-a ! Poetski dvoboj, dvoboj je riječima, i to poezijom. U prvom meču riječima, bore se dvije mlade, sjajne pjesnikinje, Iva Tičić i Andrea Pongračić.  Poezija na potpuno drugačiji način u ringu riječi u kojem je dozvoljeno sve, osim vrijeđanja i […]