Ove zime dvorac je bio ispunjen glasovima, rukopisima, večernjim programima i dugim šetnjama kroz snijegom prekrivene šume Gorskog kotara. Polaznici i polaznice, voditeljice i gosti večernjih programa zajedno su stvorili prostor u kojem je pisanje postalo rad i susret, i disciplina i igra.
Radionice su se odvijale uz mentorstvo Marije Andrijašević i Martine Vidaić, a u večernjim satima s nama su bili Zoran Krema, Davor Grgurić, Davor Mandić, Nikola Mladenović i Nora Kostelnik Pogačnik. Dvorac je na trenutke postajao pozornica, na trenutke dnevna soba, a najčešće: sigurno mjesto za razmjenu ideja, misli, sumnji i tekstova u nastajanju.
Posebno mjesto zauzeo je glazbeno-poetski performans ‘Tekstura poezije’, u kojem su se poezija i glazba ispreplele u intiman dijalog. U prostoru ispunjenom tišinom, glazbom i riječima, poezija se događala kao ritam, dah i zajednički trenutak, brišući granice između teksta, emocije i tijela.
Zimska škola pisanja bila je i vrijeme za promatranje, bilježenje i tišinu. Šume Gorskog kotara i dvorac u snijegu bili su okvir unutar kojeg su se otvarale nove palete, novi jezici i novi autorski glasovi.
Iako smo se vratili svom svakodnevnom ritmu, tragovi ove zime ostaju u tekstovima koji su započeti, u prijateljstvima koja su nastala i u iskustvu zajedničkog stvaranja.
Hvala vam!
