Razgovarali smo s književnicom Željkom Horvat Čeč, koja u Centru za kreativno pisanje Rijeka vodi radionicu poezije!
Iza tebe je jedan ciklus radionice poezije u CeKaPeu, reci nam nešto o tom iskustvu, kako je bilo raditi s curama?
Bilo je izvrsno. I meni je bilo to jedno novo i divno iskustvo, od pripreme materijala za radionice do rada na tekstu s polaznicama. Osobno mi je ta radionica značila vraćanje poeziji nakon što sam zadnje vrijeme uglavnom pisala i čitala prozu.
Kome su po tvom mišljenju namijenjene radionice poezije i što ti je najbitnije na njima prenijeti?
Pa najvažnije mi je bilo osvijestiti kod polaznica važnost čitanja, te prepoznavanje klišea u pjesmama i brisanje rečenica. Čini mi se da ih najviše pogađa brisanje – važno je shvatiti da je najvažnije moći brisati, doći do tog trenutka u kojem treba potisnuti ego i dati pjesmi da diše.
Razlikuje li se tvoj radni proces kada pišeš poeziju i prozu?
Razlikuje se. Kada pišem prozu uglavnom hodam kao manijak po stanu gore-dolje i nabijam loptu u zidove, smišljam priču, vrtim rečenice i onda kada sam zadovoljna sjednem za mašinu i otipkam, poslije prepravljam. Pjesme pak pišem rukom, i onda čitam na glas (opet uz hodanje po stanu) i brišem stihove na papiru te isprobavam varijante na glas.
Za poeziju si 2013. dobila regionalnu nagradu Ulaznica. Koliko su po tebi književne nagrade važne, prvenstveno za mlade autore? Je li ti ova nagrada olakšala put do čitatelja?
Ulaznica mi je bila jako važna jer mi je otvorila vrata u književnost. Nakon nje dobivam poziv na gostovanje u Zagrebu kod Perišića gdje upoznajem Glamuzinu i gdje kreće priča o formiranju knjige „Moramo postati konkretni“. Sve nagrade olakšavaju put do čitatelja, neke više neke manje, no, nakon Ulaznice pjesme su mi bile objavljene na raznim portalima, a slijedila je i objava knjiga u VBZ-u koji je velika izdavačka kuća.
Koliko si zadovoljna recepcijom svoje zadnje knjige, “4 brave”?
Obzirom da je to moja prva prozna knjiga, i još k tome nije lako svodiva na kategoriju romana ili zbirke kratkih priča, jako sam zadovoljna i kritikama kritičara i reakcijama čitatelja – to me najviše iznenadilo, nisam očekivala toliko pozitive i dobrih povratnih informacija od čitatelja.
Što misliš da bi potencijalni polaznici trebali svakako pročitati prije početka tvoje radionice poezije?
Mislim da bi svakako trebali pročitati i nekoliko knjiga pjesama suvremenih autora, zapravo što više, da bi vidjeli kako trenutno „diše“ poetska scena i što rade kolege, a ne se oslanjati samo na klasike (računam da su to pročitali, naravno).
Foto: Siniša Sunara