“Prolazne pojave naslanjaju se na žanr distopije, u posljednje vrijeme vrlo primamljivog žanra za odlaganje svih onih frustracija koje nam stvara zbilja. Premda i ranije sklona “koketiranju” s fantastikom, Bosnić Majcenić distopiju ne koristi na taj način, premda se iz njezina romana može iščitati i zabrinutost i kritičnost. Njezina je priča, bez obzira gdje i akda se događala, iskaz čovjekove težnje za pripovijedanjem, slušanjem tuđih priča i uplitanjem  u njih onih vlastitih. Na tome, uostalom u nekom čudnom i istovremeno poznatom svijetu radi Greg, jedan od protagonista ovog romana, u trenutku kada mu je brak u krizi, a supruga Olga odlazi na otok i otvara Pandorinu kutiju prošlosti. Premda premrežen brojnim distopisjkim motivima, u romanu će se i u takvom kontekstu otvoriti prostor za tematiziranje otoka kao prostora izoliranosti, nerazriješenih obiteljskih odnosa, sjećanja i suočavanja s prošlošću koja uvijek, bez obzira kakva bila, neumoljivo utječe na sadašnjost.”

Jagna Pogačnik