Čuđenje nad vlastitim i životima drugih skriveno je središte knjige pjesama Jadranke Göttlicher Odgođeni svijet, ali u tom prešućivanju imenuje se sve ono što odgađanje donosi i odnosi: radost i uzvišenost, sreću i traženje, zabrinutost i ustrajnost… Prije sumnje, prije pada, zaziva se običnost i smrtnost kao mogući i ponovljivi svijet koji se širi i nestaje kao kuća uspomena. Snovito, s puno pitanja, blagosti i samoironije, nižu se „psalmi, pjesme za šutnju“, kojima pripadaju različite dužine dana i dužine noći. Upravo su takve pjesme koje su nastale na osnovi čitanja drugih, pjesnikinja i pjesnika, na osnovi teksta svijeta u kojem smo začuđeni što nam se dogodilo, što nam se događa… Je li moguće da sam moguća? Tko jesam i što sam htjela biti? Pjesnikinja ustrajno oblikuje ono što pristiže iz neposrednog životnog, obiteljskog, radnog okoliša i stere se od grada do stana, ali u tom traženju i provjeravanju, i tim olujama (valovima i bolu) čitatelj je i pjevač i sudionik: „Bit ću onaj što će ti uplrati haljinu / Zaboravit ćeš rasutu mudrost svog štita / Vratit ćeš se kući s trunkom u kosi“. Odgođeni svijet je „kuća uspomena“, prostor iz kojeg riječi izviru, u koji ulaze, ono je što je bila tajna i ono što je sada otkriće: strast pisanja kao jedina sigurna luka u kojoj se izgovaraju i čuju riječi ljubavi i straha, bliskosti i otuđenja. Međutim, ne mora sve biti tako složeno, binarno i dostupno, onako kako „tijelo zna i napravi / bolje nego mi“ – ozbiljnije je od toga što se dogodilo i oblikovalo u poeziji, čak i kad znamo da su prostor i vrijeme na odlasku, ili da jedno zaboravlja drugo! Ne možemo ni zamisliti kako nam odgovori završavaju u jezicima drugih i nama dalekih nepoznatih, samo ih treba domisliti i krenuti u pustolovinu čitanja, jednostavno i glasno, dodirnuto i stišano: Jadranka Göttlicher: Odgođeni svijet.

Miroslav Mićanović