“Dragica Reinholz objavljuje svoju prvu zbirku u kasnijoj životnoj dobi, to je pomalo neuobičajno, ali nakon niza čitanja njezinih pjesama, shvaćamo koliko je ludo i hrabro objaviti prvu knjigu s dvadeset, umjesto pritajiti se i slušati život, a zatim ga mudro, pravovremeno pretočiti u stihove. Pjesnikinja je velik dio života promatrala svijet oko sebe, ljubav, prirodu, svemir, zrak, konopce i čavle, more, zidove, čistine, kišne kapi, skrivene zagraljaje, krovove, poklopce, crne udovice, i između svih tih fenomena tražila onu crvenu nit, tražila smisao, pronlazila ga na najneočekivanijim mjestima, i zatim zapisala pjesme. Možda je najveća radost kada čitate pjesnikinju koja zaista ima nešto za reći; stil, stih, žanr, boja, standrad ili dijalekt, sve će se ostalo organizirati oko tog sadržaja. A Dragica Reinholz samozatajno, blago i jasno govori o onome što zna; o životu koji je ponekad pun obilja, ponekad okrutan, često neprevdiv i nepravedan, ali uvijek lijep, samo ako mu se otvorimo i priznamo da je veći od nas. I ako ova knjiga ne bude zastupljena u antologijama i izborima, ona će svojim čitateljima dati ono što prava poezija daje; mudrost i istinu.”

Ivana Bodrožić