U dvadeset sedam sjajnih priča nove zbirke Buka koju proizvodi fen, Daša Milatić s iznimnom spisateljskom preciznošću, bez patetike i suvišne sentimentalnosti ispisuje intimu ljubavnih, prijateljskih, obiteljskih odnosa i njihovih unutarnjih lomova, razotkrivajući naličje svakodnevice, uznemirujuću snagu tišine i nelagodu istine.

Bilo da piše o ljubomori, nevjeri, usamljenosti, gubitku, potiskivanju ili prešućivanju, uvijek to radi s puno empatije za svoje likove, gradeći pritom tekst poetskim slikama i metaforama, svjesna snage i važnosti jezika. Prizori njenih priča nenametljivi su, smješteni u prepoznatljivoj svakodnevnici u kojoj se skriva odgođeni bijes, seksualne frustracije, obiteljske tajne, sram, sjećanja koja bole i nasilje koje ostavlja modrice na duši.

Likovi njenih priča, često žene, bilo da izlaze iz bolnice da bi otkrile bračnu nevjeru, djevojčice koje se pokušavaju izboriti za prostor pažnje ili supruge koje traže uzbuđenje izvan zadanih društvenih granica, slojevite su, često u tihoj pobuni ili zastoju pred prijelomom. One prešućuju, trpe, pamte, ali i prkose očekivanjima i životu.

Priče Daše Milatić osjećamo i tijelom, njihova je snaga u dubokom poniranju u mrak prešućenog i skrivenog, onkraj istine i laži života samog. Maestralna sposobnost Dašinog pisanja ogleda se u moći stvaranja atmosfere i duboke karakterizacije likova, ona u univerzalnom progovara kroz pojedinačno, ne zauzimajući strane, već suptilno balansirajući na granici iskustva i znanja, individualnog i kolektivnog, zastrašujućeg, ali i životnog, pitkog.

Dašine priče ostaju u nama još dugo nakon čitanja, suptilno se upisuju u naše živote, da bi im se jednoga dana, opet vratili. Jer, ovo je zbirka koja se čita u dahu i ostaje pod kožom dugo nakon što zatvorimo posljednju stranicu.