Novi život
Jednom kad moji
već smežurani prsti
ne budu zaplesali
s novim jutrom
Izići ću kroz
čvrsto zatvorene oči
da posve nevidljiv razaznam
kome su dati moji koraci
Netko će sigurno udahnuti
sve moje mane i vrline
i strahove i čežnje
i ništa mu neće biti jasno
A ja ću izvan tijela
živjeti kao zanesenost
u tom srcu sličnom mojem
nastaviti postojati
Nada
Srce je sinoć spasilo nadu
od utapanja u pesimizmu
prosječnosti
Njen zvjezdani trak
obasjao je oči
u kojima odavno kopni
Donijela je utjehu
spasila želju
u neko bolje
sutra
Zagrljaj
Nijansama plave
nebo i more
zagrlilo se u
nečijim plavim očima
Dugo je ostalo tako
tišinom spajajući nijanse
pokazujući svijetu
kako duboko voljeti
Tek se pojavom valova
raspršenih pjenom
raznesenih vjetrom
otkrilo da nisu postali
jedno
Zato pišem
Kako je snažno to pisanje.
Ako grad ima noćnu moru
zbog beživotnih ulica,
mogu ga umiriti
strofom o ljudima koji
kroz njega prolaze s osmijehom.
Kako je snažno to pisanje.
Ako mi neke tople
ženske ruke donose more,
a ja sam usred oseke,
strofa o srcu s kojeg topi se led
grlit će me.
Ljubav
Imenico lijepa,
spojila si toliko imena,
a prema meni se ponašaš
kao da imam vremena.
Imenico lijepa,
ne steži srce užetom žudnje
dok ne provjeriš jesi li
zaključana iza vrata šutnje.
U većini pjesama
glavna si tema,
a najčešće te odabire
onaj koji te nema.
Tako i ja prisvajam
nečije proživljene riječi
kako bih mogao
o tebi ponešto reći.
Nikola Dubroja, rođen 26.7.1998. u Puli, student je diplomskog studija “Kultura i turizam” i polaznik radionica pisanja u CeKaPe-ovim Ljetnim i Zimskim školama pisanja u dvorcu Stara Sušica. Njegov poetski izraz utjelovljuje nježne, no istodobno snažne prizore, često isprepletene motivima mora, prirode i prolaznosti. Kroz svoje stihove, Nikola istražuje granice ljubavi, snage riječi i veze između prolaznosti trenutaka i trajnosti osjećaja.
Njegove pjesme otkrivaju tankoćutnu potragu za bliskošću, umirujući glas nade usred tame te neprestani dijalog s vlastitom dušom, kao i sa svim onim što nestaje i što ostaje iza nas. Pišući, Nikola pronalazi fragmente svijeta koji se uvijek iznova slažu u mozaik kroz koji promatra život i u kojem postojanje pronalazi svoje dublje značenje.