Samo nas vjenčanja i pogrebi mogu okupiti. I one raštrkane po svijetu, i nas domoljube.
Svećenik govori tiho i monotono. Zatvaram oči i otključavam trezor s bakinim pričama.
Njoj prepuštam izbor.
Kuća je bila drvena, s tri prostorije. Kuhinja u sredini. Nas sedmero stiskalo se oko nevelikog stola.
Dječaci su spavali u desnoj, a mi u lijevoj sobi. U bračnom krevetu. Teta Elvira, tetak, Anđela i ja.
Budila sam se mokra i brisala krpom predviđenom za takve prigode.Anđela je piškila u krevet.
Nakon doručka, najčešće mlijeka s kukuruznim kruhom, trčeći smo odlazile u udaljenu seosku školu.
Kašnjenje se kažnjavalo packama. Ili ostajanjem u reštu.
Teta Elvira je uvijek bila zaposlena. Kuhanje, kopanje, čišćenje, krpanje …
Mlada, a već od briga pogrbljena. Četvero djece, ja peta, a tetak nepredvidiv. Nešto neizlječivo.
Najgori su problemi s glavom, govorilo se šapatom. Nikada ne znaš kada će novi napad.
Zgusnuti strah razvlačio se kućom. Noge nam saplitao. Nismo se žalili. Nismo imali kome.
Zbog urlanja i tupih udaraca, zbog modrica i slomljenih rebara milicija nije dolazila.
Uzeli su me da pomognem u kući, i u vrtu. Da perem dječju robicu u betonskom koritu kraj bunara,
da subotom i nedjeljom čuvam krave, da muzem Lisavu. Mlijeka i sira je uvijek bilo.
Ostaloga puno manje. Moji su me poslali da se rasterete. I bez mene ih je bilo previše. Jedanaest.
U stražnjem dvorištu bila je kovačnica. Tetak je pio i potkivao konje.
Bilo mi ih je žao. Sigurno ih je boljelo.
I sebe sam žalila to jutro, dok sam ležala u Anđelinoj mokraći i osjećala nešto ljepljivo pod prstima.
Sobom se prolomio vrisak. Nerado sam otvorila oči i pogledala udesno.
Bijela plahta bila je natopljena krvlju. Teta Elvira blijeda i beživotna. Prerezanog vrata.
Molila sam Boga da me izbavi iz noćne more. Željela sam biti samo popišana.
Sestra mi stišće ruku i čujem svećenikove posljednje riječi.
„Pokoj vječni daruj joj, gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj.
Počivala u miru. Amen!“
Laka ti crna zemlja, bako! Život ti nije bio.
Bacam u rupu buket jorgovana. Bijeli su joj bili najdraži.
Autorica: Lily Vidović