Radionica kratke priče prvi je stupanj radionice kreativnog pisanja kratke priče. Uključuje teorijsko signiranje osnovnih zakonitosti narativnih i nenarativnih tekstova, tumačenje pojmovlja/terminologije nužne za razumijevanje kompleksa, ali i obilje praktičnog rada na ciljanim vježbama po kategorijama. U praktičan rad ulazi i čitanje pomno odabrane lektire te ulaženje u svijet interpretacije teksta, i opet, nužno za razumijevanje kompleksa pisanja kreativnih tekstova, u ovom slučaju kratke priče. Radionica završava kreiranjem teksta koji se može nazvati kratkom pričom.
Radionica je strukturirana tako da u osnovi pruža znanja potrebna za ulazak u svijet kreativnog pisanja, neovisno i o književnom rodu, tako da odrednica kratke priče služi tek kao navigacijski uređaj koji navodi k spcifičnostima ove književne vrste, ali ostavlja dovoljno prostora i za razumijevanje ostalih književnih vrsta, napose proznih, no i (nenarativne) poezije, putem inkorporiranja nenarativnih struktura.
Stoga se ova radionica preporučuje onima koji ulaze u svijet kreativnog pisanja, ali i onima koji su već u njemu, no osjećaju da im tekst izmiče, da ne razumiju kako njegovi dijelovi funkcioniraju.
Struktura termina
Prvi dio termina govorit ćemo o pročitanoj lektiri (kad je bude; koja nikad neće biti prezahtjevna i koja će svakako biti dostupna) i radit ćemo analizu zadaća (kad ih bude), a drugi dio termina usvajat ćemo teoriju i raditi vježbe.
Terminski plan – teorija
1. Uvod – upoznavanje s osnovnim pojmovima, dominantno pojmom kratke priče, dostupnim udžbenicima za poučavanje kreativnog pisanja, predstavljanje radionice;
2. Struktura – kako prepoznajemo književno djelo; šest pitanja za stukturu književnog djela; promišljanje pojma jedinstva radnje;
3. Naracija / fabula i siže / tema – razgovor o zakonitostima narativnih i nenarativnih tekstova;
4. Lik – koncepcija i karakterizacija;
5. Dijalog – signiranje važnosti dijaloga kao govorne razmjene između likova, a ne popuna prostora;
6. Pripovjedač – zašto je ovo najvažnija instanca teksta;
7. Počeci i krajevi – važnost i mogućnosti na „rubovima“ priča;
8. Vrijeme / prostor – promišljanje kronotopa priča;
9. Metafora / glas / stil / detalj – promišljanje prenesenog značenja tekstova, ali i originalnosti, odnosno autentičnosti pisma;
10. Pisanje i ispravljanje / Poslije pisanja– zašto je ispravljanje nekad važnije od pisanja; što nakon pisanja – pogled iznutra na objavljivanje, natječaje, izdavaštvo, književni život u Hrvatskoj.
