Kritika Kokschkine lutke Martine Kolarić nastala je u sklopu radionice književne kritike s Jagnom Pogačnik u proljetnom ciklusu 2018. godine.
Kokoschkina lutka – Klupko niti naših dana
Afonso Cruz: Kokoschkina lutka
Izdavač: Naklada Ljevak
Preveo s portugalskog: Dean Trdak
Čovječanstvo ima prastari san, a to je da iznova stvori život u svim njegovim aspektima, stoga potreba za izradom lutaka nije nova. Lutka nije samo stvar, igračka, ona treba stvoritelja, zatim treba osobu koja s njom upravlja, daje joj karakter i nekoga da odražava njenu nutrinu i puni je duhom. Što nam ta lutka predstavlja? Izraz umjetnosti, nečije unutarnje stanje svijesti, predmet obožavanja ili pak nas same? Sve to ovisi iz kojeg kuta gledamo na tu lutku, ali je vrlo vjerojatno odgovor na sva pitanja potvrdan. Upravo su različiti kutovi gledanja na isto platno tema kojom se bavi Afonso Cruz u svojoj Kokoschkinoj lutki.
Slikar Oscar Kokoschka bio je toliko zaljubljen u Almu Mahler da je nakon završetka njihove veze dao izraditi lutku u prirodnoj veličini i sa svim pojedinostima koje su pripadale njegovom predmetu obožavanja. Vodio je lutku u šetnju gradom i u operu, a kad mu je dosadila razbio joj je bocu crnog vina o glavu i bacio je u smeće. Upravo bacanjem u smeće, odbacivanjem, započinje se plesti klupko međusobno povezanih događaja i isprepletenih sudbina kojeg protagonisti nisu uvijek svjesni. Iako je glavna naslovna tema, priča o Kokoschkinoj lutki daje samo udicu s kojom se gradi fabula.
Kokoschkinu lutku pronalazi Eduwa,koji će je obožavati istom mjerom kojom ju je obožavao Kokoschka, misleći da je ona afrička božica Oshun. Tim činom Eduwa ubacuje u klupko još jednu nit – kći mađarskog ekscentrika i bogataša Varge, a ta nit upliće u klupko svoju sestru Anastaziju i neslavnog pisca Popu koji stvara još jednu nit – Issaca Dresnera, koji za sobom vuče još mnogo niti i likova. Na kraju dobivamo izvezeno klupko likova i događaja koji se kreću od Dresdena preko Afrike i Francuske da bi na kraju završili u baru, praveći krug života.
Tako je Kokoschka stvaranjem i odbacivanjem lutke produžio život do beskonačnosti, a kako sam Cruz ubacuje u duh lika Samuela Totha riječi: život je zamršeno klupko različitih niti. Većinu njih ne vidimo i ne uspijevamo ih svezati u čvorove njihovih odnosa. Ali sve se dodiruje, svi događaji međusobno su povezani tim koncima.
Cruzovi likovi naizgled djeluju površno i bezrazložno uključeni u priču, no otvorimo li oči i sagledamo li širu sliku uviđamo da sve likove povezuje kolektivno nesvjesno, a da zajedno tvore cjelovito književno platno. Kolektivno nesvjesno psiha je jednaka sebi u svim pojedincima, ona je nesvjesna i univerzalna cijelom čovječanstvu. Sastoji se od latentnih predispozicija prema određenim identičnim reakcijama.
Posebnost ovog romana jest upravo u tome da on teče kao i sam život, u fragmentima, spajajući nas s raznim ljudima, predstavljajući nam razne događaje, stvarajući klupko od niti naših dana. Možda i mi kao i Cruzovi likovi trenutno ne vidimo tu cjelovitost života, a razlog tome je da još uvijek nismo našli nit onog dugog koji će s nama zaokružiti naš identitet. Upravo su drugi sjena koja vjerno prati fabulu, čiji fragmentirani likovi postaju cjeloviti tek u interakciji s Drugim. Neki od njih imaju ulogu Drugog, neki od njih ovisni su o Drugom, a neki od njih su i jedno i drugo.
Ideje kojima je knjiga prožeta poput stvaranja identiteta u Drugome ili paralelno s Drugim, pomućenim granicama stvarnosti i fikcije, sudbinskoj ulozi rata i ljubavi, univerzalne su ideje o kojima čovjek razmišlja i piše od postanka svijeta, barem onog svijeta koji nam je povijesno poznat. Što nam predstavlja umjetnost i stvaranje te zašto umjetnost ima tako veliku ulogu u našem životu pitanje je koje danas često postavljamo. Nastaje li ona iz unutarnjeg poriva ili unutarnji porivi nastaju zbog umjetnosti? Oživljava li nas umjetnost i daje nam smisao ili smisao i oživljavanje daju umjetnost? Možemo li ponovno oživiti umjetnost?
Zato Kokoschkina lutka nije bila samo lutka, odbačeni predmet žudnje, već nit koja je potaknula bojna pitanja o umjetnosti i filozofiji umjetnosti, pitanja koja kad sagledamo s raznih kutova imaju jedan, univerzalni odgovor. A taj univerzalni odgovor jest taj da su sva pitanja točna, da se svi krećemo prema istom cilju i da Kokoschkina lutka jest sve to, i predmet žudnje, i novi umjetnički pravac, i uvrnuta mašta i nit koja je povezala sve događaje pa na koncu i ključna nit nastanka ovog romana.
Martina Kolarić