Jelena Zlatar Gamberožić napisala je a CeKaPe u listopadu ove godine objavio, novu zbirku priča Svijet je gladno mjesto. Ovaj asocijativni intervju s autoricom nudi neke odgovore koje priče otvaraju i njena promišljanja o pojmovima inspiriranim čitanjem zbirke.
***
Nesvjesno
Ključ ili niz ključeva, samo – od kojih vrata?
Gladno mjesto
Ne treba ništa raditi iz njega, čak niti jesti 🙂 U zbirci predstavlja i ‘upozorenje’ od tuđe gladi. Svijet je gladno mjesto, može i ugristi. Svi smo gladni nečega i ta glad kao da se s godinama ne smanjuje, već pojačava.
Preživljavanje
Pitanje (ne)sreće. Također, sposobnost koju neki imaju i primjenjuju više od drugih. No, i stanje ‘trpljenja’, nedovoljnog ili nepotpunog života, životarenje.
Napuštanje
Neizbježno. Jedna se vrata uvijek zatvaraju dok se nešto drugo otvara. Samo je bitno znati što treba napustiti. Čini mi se da smo tu u području umjetnosti življenja – mudrosti onoga što treba odbaciti naspram onoga što treba ostaviti
Ljutnja
Oslobađanje, ojačavanje. Mislim da potiskivanje ljutnje vodi u najgora psihofizička stanja ili pak pogrešno usmjerenu agresiju prisutnu kod mnogih likova (a i u životu).
Pošteno prema kome
U priči s tim naslovom željela sam pokazati da kad kažemo da nešto ‘nije fer’, neminovno krećemo od samih sebe; nama se nešto ne čini pošteno, pravedno. No, s kime se u tim slučajevima uspoređujemo, o kakvoj je ‘općoj’, ‘objektivnoj’ pravdi riječ i tko je određuje?
Majka
Gusto, bolno tkanje. Naslijeđe. Prijenos. Autoritet, često lažan. Izvor, uzrok koječega. U pričama često predstavlja i neposrednu opasnost, važnost sučeljavanja i raščišćavanja.
Riblja tišina
U zbirci je motiv riba čest, kao i njihove ‘šutnje’. Likovi ih promatraju i razmišljaju o njima i o tome što se s njima događa, nekada se i osjećaju kao one, stišano, nijemo. Razlika je dakako u tome što likovi mogu, smiju govoriti, dok s ribama to nije slučaj. No, nešto ih zaustavlja ili sprječava u izražavanju. Najčešće sami sebe.
Zaljubljenost
Pakao koji u najboljem slučaju prelazi u čistilište 🙂
Iluzija
Najopasnija stvar na svijetu.
San
Dupla asocijacija: 1. Neka vrsta cilja, čežnje, žudnje, ono prema čemu (svjesno ili nesvjesno) težimo. 2. Duboka uljuljkanost u neznanje, nesvjesnost o nečemu bitnom, stanje koje negira budnost, ali i traži je.
Brak
Mudrost odabira. U pričama i izvor opterećenja, zahtjeva, anksioznosti.
Potiskivanje
Nagomilavanje sadržaja, lažna sjećanja. U zbirci se likovi često suočavaju s potisnutim materijalom u svojim snovima te traže način, uključujući i svoje bližnje, za dešifriranjem onoga što se pojavljuje. Što je više potisnutog, to je kompliciranija analiza simbola i značenja.
Tjeskoba
Malen kavez s još manjim otvorom za zrak.
Bijeg
U pričama nešto čemu likovi pribjegavaju u nemogućnosti suočavanja ili pronalaženja novih alata djelovanja. Bijeg kao utjeha, mir, povlačenje, metoda preživljavanja.
Kontrola
Najčešće bezuspješan pokušaj ili sustav samoočuvanja. No, kontrola i kao samokontrola – nešto što čovjek najčešće ne požali.
Roditelj
Potreba za zaštitom, usmjeravanjem, utjehom. U pričama često uzrok problema ili čvor koji je nemoguće raspetljati.
Tišina
Samo se u tišini čuje ono bitno. Ostalo je većinom beskorisna buka.
Usamljenost
Usud, fatum većine likova u pričama. No također nešto čemu oni, svjesno ili nesvjesno, teže.
Empatija
Riječ koju neobično često koriste oni kojima ta osnovna ljudska sposobnost nedostaje. Popularna, pogotovo danas, preiskorištena i izmrcvarena, poput ‘narcizma’ ili ‘gaslightinga’.