Prijave na radionice

Izabrane pobjednice natječaja za poeziju CeKaPe-a

Vijesti
06/04/2018

Centar za kreativno pisanje u suradnji s Goranovim proljećem, Gradskom knjižnicom Rijeka i hotelom Balatura raspisao je 19. veljače natječaj za poeziju. Žiri u sastavu Sanja BakovićŽeljka Horvat Čeč i Miroslav Mićanović između 249 prijavljene pjesme, izabrao  je 3 pobjedničke. Čestitamo pobjednicama i zahvaljujemo svima na sudjelovanju!

  1. nagrada: besplatna sedmodnevna Ljetna škola pisanja Centra za kreativno pisanje u dvorcu Stara Sušica – Još malo, Ana Jurišić
  2. nagrada: radionica pisanja po izboru u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu ili Rijeci i 3 knjige iz biblioteke CeKaPe-a – Gušteri, Katarina Hamunajec
  3. nagrada: 50% popusta na radionicu pisanja po izboru u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu ili Rijeci i 2 knjige iz biblioteke CeKaPe-a – Ritam udaha, Petra Dragičević 

 

Ana Jurišić, Još malo

I.

Mali tornjevi nota na papiru i u prstima,

klavijatura, kajdanka, tipke što čekaju da ih

pogodim, svježe našiljena olovka, ksilofon,

tri batića i dodatne pločice: fis1, fis2 i b,

krevet, deka, laptop – poezija i politika,

odsutni planetoid Kiron i druga astrologija,

hrpice knjiga, violina i jedna biljka što ju selim

još iz djetinjstva, prozor i sve iza njega.

 

II.

Tiho i utješno kao kad sam bila mala, ja ronim

od polica do stola, od vrata do prozora u svom

savršenom akvariju u kojem te svi polako

zaboravljamo. U podvodnom dječjem svijetu

ja se hladim pod dekom, tonem u krevetu,

rukom gladim kosu i ona postaje ničija, ja se

napokon mogu razboljeti, mogu zauvijek ostati

ali još malo i otvorit ćeš vrata i sve će se izliti.

*

Ana Jurišić je profesorica filozofije i komparativne književnosti. Radi u nevladinom sektoru, medijima i obrazovnom sustavu baveći se promicanjem kritičkog mišljenja, kulture dijaloga i građanskog odgoja.

 

Katarina Hamunajec, Gušteri

Crveno sunce palo je nisko

Kao yo-yo u ruci umornog djeteta

Ovo bi mogla biti lijepa apokalipsa

Ali samo su neke ribe izdahnule

Svoj nijemi život u mjehuriće

Noć je bila prozračna jer ispraznilo se

Gledalište uz more

Ljeto je bilo mrtvo i nitko nije imao vremena

Za plastične bijele ležaljke

Za nama ostale su mrvice soli i onda tako neslani

Odvezli smo se biciklima osojnom stranom

Samo nekad pogledala bih dolje

U tamni trbuh i dobre madeže

Toplina je ostala u površnim dijelovima

Ispod kože ispod mora

Strujila je hladna utroba

Koju ne možemo ugrijati

Dok namjerno okrećemo svoja velika leđa

*

Katarina Hamunajec je rođena 1994. u Čakovcu. Studira anglistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 

Petra Dragičević, Ritam udaha

recikliram jučer u sutrašnji kolaž.

 

ležimo goli

pored otvorenog prozora.

trnu nam obrazi

i ruke na kojima smo spavali.

 

zrak miriše na plastiku

i snijeg se pretvara u sluz

koja se slijeva ulicama

i predlaže proljeće našim livadama.

 

mi rastemo kao posađeni bosiljak

i mirišemo susjedima

i šetačima.

 

vodimo kronologiju:

ručak od jučer

mi od neki dan

masnica od prošlog tjedna

 

prodire li još uvijek

u mene

izraslina tvoje mašte?

*

Petra Dragičević (1994.) živi u Bakru, studira medicinu, piše poeziju. Bavi se i glazbom, ljudima i emocijama, pjevanjem u zboru i pogađanjem vremenske prognoze, jedrenjem i znanošću.