Blještava aluminijska folija, redovi neonskih tuba, rešetke koje rastežu sjaj. Spuštene rolete, reflektirajuća okna. Cijev uz okvir prozora, prelazi preko šireg dijela sobe, nestaje u kutu. Nema sjene iza nje. Prazni zidovi, ravnina, pustoš. Pod prekriven sjajnom plastičnom folijom. Rupe od štikli i ugaženih čikova, krv.
Gisele je otvorila vrata, otpuhnula kosu, prišla vezanom muškarcu i bičem mu rasparala kožu slabina: Sramiš se? Rastrgala mu potkošulju, bacila, čvorovima biča izbila zrak iz prsa. Muškarac razrogači oči, kutnjacima škripeći o metalne uzde, trljajući zglobove o suhu špagu i teške okove. Nježno mu podigla bradu, zarila prste pod nju, pod jezik: Šutiš? Jagodicama prešla preko nabreklih mošnji, stisnula ih, gnječila: Govori! Grcao je za zrakom, grgljao uz zveket lanaca koji su odžavali ravnotežu. Jecao, dahtao, visio. Suzan, slinav, znojan. Voli me! Udarci. Nabrekli penis, stisak, trganje, čupanje; trzaji zanosa. Toplina sperme, sklopljene oči, izdah.
***
Pred zoru Savska miruje; pravocrtna, usjećena, krčma uz tramvajsku stanicu, gradski rukavac autoputa koji spaja more s kućama pod Sljemenom. Prezrena, bez balkona s cvijećem. Nikad nitko nije čuo odjek koraka u njoj. Gisele se vraćala kući.
Kao kad pušač na kratko izađe iz bara udahnuti zrak, hod je stišavao udarce u ušima, peckanje u očima, vrućinu u ždrijelu. Godile su joj WalkMaxice, krvi su puštale da nesmetano kola; osjetila je listove, blage trnce u tabanima, ugodu u ristu.
Vršnjake je u to doba rijetko sretala na cesti, a društva pred pekarama sa zanimanjem su je gledala. Na brzinu skinuta šminka, kosa potrpana pod šiltericu, trenirka i kožnjak; diva nakon izlaska u šetnji s psom. Kad bi im susrela oči pljunuli bi u stranu, pijano zateturali, zagrizli u burek; zašutili. Sve ono što Nikola nije nikada.
Rijetki su izlozi u Savskoj, kraj onog s balonima znala je da mu je blizu. Svaki put drugi lik od zraka i gume, uvijek ista tehnika, jednostavna a nedokučiva. Upoznao ju je kao studenticu, radila je u sexy shopu. Zamolio je da navuče kožnu masku; njoj se svidjela više. Trgovački putnik s pričama o likovima koje sreće; za druge čudaci, uz Nikolu ljudi.
***
Hodnik je ravan, završava u kuhinji. S lijeve strane zatvorena vrata WCa, spavaće sobe i otvorena dnevne; s desne, zatvorena kupaone, Anine sobe i Svenova s okrenutim križem nad natpisom Gisele kažnjava samo grešnike. Objesila je kožnjak, izula se. Spremila tenisice, pobacane starke, balerinke, mokasinke. Ormar s cipelama miris je doma.
Iz vrećice je izvadila kruh da mu korica ostane hrskava, skuhala kavu, odložila džezvu na kuhinjski stol. Popišala se, izvadila novu rolu i nataknula na držač. Iz dnevne je sobe pokupila čaše i tanjure, isprala ih, napunila perilicu. Vratila se u sobu, složila deku na kutnu garnituru, razvukla dasku, uzela košulju prebačanu preko stolca, opeglala je i objesila na okvir vrata uz odijelo.
Budilica se oglasila u spavaćoj sobi. Ušla je, sjela pored Nikole.
-Kako je bilo?
-Mrtva sam…
-Odi spavati – poljubio ju je.
-Pričekat ću klince, ima vremena.
Autor: Igor Dušanović