Razgovarali smo s našim novim voditeljem radionice pisanja romana, Gordanom Nuhanovićem. Gordan je pisac i novinar s kojim možete brusiti vaše rukopise ili tražiti inspiraciju za početak pisanja romana ili putopisa.
***
Prvo pitanje koje uvijek postavimo novim voditeljima u CeKaPeu je – što podrazumijevate pod sintagmom kreativno pisanje?
To mi djeluje kao literatura. Dakle, pisanje s punom sviješću o onome što i kako to želim reći ili, možda još preciznije, potraga za vlastitim izrazom. U životu sam se često susretao s ljudima koji su olako shvaćali pisanje. To ipak nije hobi ili nešto što pri povoljnim okolnostima naprosto iziđe iz čovjeka. Radi se o procesu stvaranja, a on je, kao takav, podložan treningu.
Kada razmišljate (a vjerujemo da razmišljate) o svojim budućim polaznicima i polaznicama, kako izgleda idealan/idealna? Za koga je vaša radionica romana namijenjena?
Ljudi se traže, propituju svoje snage i domete. Radionicu sam prije svega zamislio kao razmjenu mišljenja plus trening pisanja. Idealan polaznik bio bi onaj tko gaji strast za pisanje. Bez strasti nema ništa.
Dio radionice posvetit ćete putopisu. Sami ste napisali nešto što se naziva zbirkom putopisnih priča. Koja je razlika između klasičnog putopisa i putopisnih priča i kako pisati putopise u eri Googlea?
I ovdje, kao i u fikciji, treba naći svoj kut pripovijedanja. Ja sam ga pokušao naći u jednom autoironičnom liku koji baulja međuzemljemem bivšeg Sovjetskog Saveza. Pritom sam se oslonio na anegdotalne susrete s ljudima. Google nam je naizgled oduzeo čar otkrivanja, ali ljudi i dalje predstavljaju nepoznanicu.
U “Agentima kulture” pišete o festivalizaciji književnosti. Je li se situacija u gotovo pet godina otkad je roman objavljen promijenila i ako jest u kojem smjeru?
Baš naprotiv, cijela kultura stremi komercijalizaciji, sve je divno, sjajno, kreativno, kao što nas uvjeravaju mediji. Kritičkih tonova sve je manje. Homo festivus na velika je vrata ušao u našu kulturu.