“Pisanje je nešto između privida, igre i božanskog”, rekao je Vladimir Nabokov.
Od kada smo naučili prva slova, spojili ih u riječi i u beskrajnim redovima počeli ispisivati rečenice, započeli smo tu jedinstvenu igru.
Čitali smo bajke, vjerovali da se žaba u princa pretvara i crvenili zbog kralja koji kraljevstvom gol hoda. Polako i neprimjetno ulazili smo u novi svijet. Vrata su se zalupila, ključ je nestao i ostali smo zauvijek u svijetu književnosti. U njemu žive bića od snova i svjetlosti, ali i strašni demoni što u mraku dušama trguju. To je svijet ljepote, zanosa i strasti, svijet osamljenosti, tuge i straha. Jedinstven je i neponovljiv.
A u trenucima tišine pisali smo prve pjesme ili prve priče i tragali za istinom i slobodom.
Ako je pisanje zaista božanska igra, svi oni koji su je bar jednom zaigrali znaju da je mukotrpna i osamljenička. U njoj riječ pobjeđuje, a pobjednik ostaje sam.
Koliko je sati potrebno za jednu karticu teksta s kojom smo zaista zadovoljni? Koliko noći moramo prespavati da “jutro poslije” s ponosom možemo reći: “Ovo je stvarno dobro!” I kome to pročitati?
Zato sam, prije pet godina odlučila pozvati sve one koji još uvijek traže svog čitača, one koji i dalje zaviruju u svoje ladice i one koji vjeruju da je pisanje poput sna iz kojeg se, usprkos svemu, ne želimo probuditi.
I našla sam ih. Dolazili su pomalo sramežljivo i sa strahom. Ulazili polako, oprezno tražeći neki znak koji će ih uvjeriti da su na pravom mjestu. Svakim danom bilo ih je sve više.
Znala sam da nas čeka dug, neprohodan put i morala sam potražiti vodiče. Sretna sam što sam pronašla najbolje.
Tomislav Zajec, Miroslav Mićanović, Goran Ferčec, Tomislav Kuzmanović, Jagna Pogačnik, Branko Čegec, Marinko Koščec, Milana Vuković Runjić, Ivana Simić Bodrožić samo su neki od njih.
S njima je svako putovanje jedinstven doživljaj.
Prošlo je gotovo pet godina. Pisali smo, čitali, proveli sedam nezaboravnih dana ljetne škole u dvorcu Stara Sušica, objavili knjige, naši su polaznici osvojali književne nagrade i pronašli izdavače za svoje prve knjige. Bilo je to pet sretnih godina.
Želite li i vi putovati s nama?
Izvucite ideje i likove, rukopise i davno napisane pjesme. Vrijeme je da krenete. Mjesto polaska uvijek je isto, Centar za kreativno pisanje, a putevi do cilja vode kroz kratku priču, dramu, scenarij, poeziju, književno prevođenje. Ili s knjigom u ruci, čitajući Calvina, Nabokova, Pamuka i sve one koji su tim istim cestama putovali.
Obećajem vam nezaboravne trenutke i najljepše predjele. Svi su ionako oduvijek u vama.
Sanja Vučković, voditeljica Centra za kreativno pisanje CeKaPe