Prijave na radionice

Berislav Šego; Jehovini svjedoci

Polaznici pišu
02/05/2014

J je bio moj najbolji prijatelj. Sve smo skupa radili još od djetinjstva. Ugodno sam se osjećao kad bi bilo što radio, dok god je on bio u blizini. Trenutno sam bio zauzet prekopavanjem po ladicama. Dovraga, ovaj čovjek je živio kao pustinjak. Mladić je ležao na podu s dugom, kovrčavom, razasutom kosom i vrlo nježnom kožom na podlakticama koje su virile iz majice kratkih rukava. ”Hej, što ćemo onda s Mozartom?” Uvijek smo davali nadimke žrtvama. Što god nam je bila prva asocijacija na temelju fizičkog izgleda, to smo izabrali. I ovaj put smo koristili klasičan pristup Jehovinih svjedoka s metalnom šipkom iza leđa. Bolno jednostavan pristup. Korištenje tableta na ženama u kafićima se pokazalo problematičnim zbog nepouzdanosti učinka. Kada bi se curka probudila prije vremena znalo je postati jako neuredno, a ja to nisam volio. J je već druga priča. Ali ja sam vodio ovu predstavu. Shvatili smo da je puno lakše sa mladim, samostalnim neženjama koji nemaju neki društveni život, a i brzo smo naučili da se poklonjenom konju ne gleda u zube pa bismo se uvijek i dobro zabavili na kraju. Zureći u praznu ladicu izgubio sam se u dosadi u koju se pretvorili ovi naši mali izleti. ”M, što ćemo s Mozartom?” ”Radi što god hoćeš. Nisam od volje danas.” ”Ok, ali znaš da ću ostaviti nered ako bude po mome.” ”Ma slobodno. Ti čistiš poslije.” Zamoren lijenim, popodnevnim zrakama sunca koje su prodirale kroz rupice na roletama, odlučio sam zgrabiti časopis sa stola i sjesti u udobni kožni naslonjač. Mahnuo sam časopisom rastjeravajući čestice prašine, no nakon što su se naglo razbježale opet su se sneno uljuljale u svoj stari ples i ulazile mi u nosnice.”Nazdravlje.” ”J, uvijek tako obziran, hvala”. ”Sve za tebe stari”, govorio je dok se igrao s grickalicom za nokte na svom novom platnu. ”Samo pazi da se ne probudi. Danas ne bi podnio buku”. Ne, nismo bili toliko neporezni da bi puštali da susjedi čuju vrisku. Ako bi se neki ljepotan slučajno probudio imali smo svoju malu kompilaciju, ali danas nisam bio raspoložen za glazbu. ”Hej, jesi čuo da se ona pjevačica Jessica Beige udaje?” ”Ha? Hajde me pusti da dovršim, pa poslije možemo ćaskati.” ”Ali…” Isuse, ponekad si stvarno bezosjećajan.” Čulo se škripanje obraza od ispolirani parket, dok su se ruke beživotno bacakale, ukazujući na strastveni tango kakav je znao voditi samo moj prijatelj.”Što? Više ne smijem ni komentirati nešto što sam pročitao u časopisu?” ”Oh, začepi!” rekao je gubeći dah. ”Kad smo postali ovakvi, ha? Više ni ne pričamo kao nekad. Sjećaš se kad smo znali po cijeli dan komentirati onu kretensku voditeljicu na televiziji?”  Zgrabio je punu šaku kovrčave kose i počeo ju je odmjereno i nježno povlačiti. J je bio senzualan muškarac. On nije bio nasilnik, on je vodio ljubav. Nastavio je: ”Počinješ zvučati kao žena.” ”Pa što? Zar su žene manje vrijedne?” ”Aaa. Kao prvo znaš da jesu…” ”Ah, znam, zafrkavam te.” ”…hmm, da, kao drugo – zar nećeš prestati gnjaviti.” ”Ni sam ne znam”. ”Odustajem. Evo ti Mozarta, igraj se malo, čini mi se da tebi treba više nego meni. Možda ti izliječi predmenstrualne probleme.” ”Ha-ha, ne ljudino, samo nastavi, naletio sam na zanimljive ispovijedi usamljene kućanice, tako da ću biti tih.” Unatoč dosadi, sati su prolazili jako brzo, a J se još uvijek družio s klincem. Ja sam već prošao kroz sve časopise u stanu, pa sam sad već gledao TV. Srećom je momak imao kabelsku. ”J, ide li to ljudino?” ”Mogu ti reći da odavno nisam bio ovako uzbuđen, koža je tako mekana. Jednostavno ga moraš probati poslije.” ”Heh”, smješkao sam se razmišljajući da odavno nisam osjetio meku kožu pod rukama. Shvatio sam da mi nedostaju žene, ali nisam to htio priznati J-u. Nisam htio da se osjeća čudno zato što on preferira ovu vrstu izleta. ”Čuješ, možda i probam”, rekao sam želeći mu dati do znanja kako nam je ipak još uvijek lijepo skupa. Već smo zakoračili u kasnu večer. J se otišao tuširati, nije bio tip od maženja poslije seksa. Meni se motalo po glavi kako da se riješim ove napetosti koja bi me mogla koštati par sati sna. ”Idem li uopće nekim smjerom u životu”, razmišljao sam. Ustao sam iz naslonjača. ”Hej, je li danas petak?” J me nije čuo. ”Neću se živcirati na petak”, razmišljao sam na glas. Zateturao sam prema naprijed i raskopčao šlic.

Autor: Berislav Šego