Radionica je strukturalno podijeljena na dijelove koji bi se mogli opisati kao razgovori, čitanje, pisanje, osvješćivanje i razmatranje.

U razgovoru sagledavamo neke osnovne odlike kratkih proznih formi, njihove oblike i varijacije, snagu i ograničenja. Također razgovaramo o razlozima zašto želimo pisati kratke priče, koje odlike kratkih priča smatramo bliskima te što smo spremni doprinijeti ovome žanru. Razgovaramo i o hrvatskoj kratkoj priči i njenim specifičnostima.

Za čitanje je zadano nekoliko kratkih priča poznatih autora koje polaznici čitaju kod kuće, a najvažnije dijelove tijekom radionice. Na tim ‘važnim dijelovima’ analiziraju se tehnički, stilistički i semantički postupci koji svaku pročitanu priču čine uspješnom.

Pisanje je osnovni i najvažniji dio radionice. Polaznici trebaju stalno i neumorno pisati kratke tekstove, cjelovite ili samo fragmente, i tako graditi svoj literarni idejni svijet i spisateljsku vještinu. Teme tekstova su ponekad zadane, a ponekad po izboru polaznika.

Osvješćivanje je osnova formiranja odgovora na ova krucijalna pitanja: Tko sam ja kao pisac/spisateljica? Što su moje osnovne teme? Koji je moj literarni put kojim želim i/ili moram krenuti? Što kao pisac/spisateljica želim i/ili mogu reći i poručiti čitateljima? Važan dio ovoga procesa je i identifikacija i analiza onih elemenata osobnog stila pisanja koji čini priče umjetnički slabijima ili jačima.

Razmatranje se događa nakon čitanja vlastitih priča ili onih koje su napisali ostali polaznici. Pritom polaznici komentiraju priče, ponešto kao kritičari, analiziraju strukturu, ideje, stil i uspješnost svake pojedine priče.

Ovih pet procesa, koje  neprestano i naizmjenično prolazimo tijekom radionice, trebaju u polaznicima stvoriti svijest o žanru, o tehnici, idejama i stilu te o sebi kao stvarateljima. Ta će im svijest dati  teoretsku i emocionalnu podlogu za novo nesputano i iskreno stvaranje.