Razgovarali smo s voditeljicom Jelenom Primorac, izvornom govornicom engleskog jezika, koja u CeKaPe-u vodi radionicu Eseji za srednjoškolce!
***
Engleski jezik koristimo u svakodnevnom govoru, ali i sve češće u poslovnoj komunikaciji. Što mislite koliko je on važan za srednjoškolce?
Engleski je danas globalni poslovni jezik. Neke multinacionalne kompanije su čak uvele engleski kao službeni lingua franca jezik firme u svojim uredima, iako su im sjedišta u zemljama u kojima engleski nije prvi jezik. To su napravile primjerice kompanije poput Nokie i Renaulta, ali i mnoge druge.
I ne samo to, nego smo danas svi umreženi, te se način na koji radimo potpuno mijenja. Nismo nužno vezani uz prostor. Tako da čak i ako ne radimo u velikoj korporaciji, naši klijenti i suradnici mogu biti bilo gdje na svijetu, a raditi s njima možemo samo ako imamo zajednički jezik, koji je najčešće engleski.
Globalizacija će samo ići dalje. Mislim da možemo sa sigurnošću reći da će poznavanje engleskog jezika biti sve potrebnije na tržištu rada. Ako njime ne vladamo dobro, uvelike si ograničavamo mogućnosti.
Kakvi će se tekstovi pisati na radionici?
Pisat ćemo eseje. Srednjoškolci u Hrvatskoj najkasnije za maturu moraju pisati eseje, tako da je za njih jako korisno vježbati ovakvu vrstu teksta samo što će naši eseji biti puno opsežniji od onoga što se piše na maturi. A osnovni koncepti i tehnike koje ćemo učiti na radionici koriste se za pisanje bilo kojeg teksta – eseja, znanstvenog rada, blog posta, itd.
Eseji su, nadalje, odličan alat pomoću kojeg će polaznici vježbati kritičko razmišljanje – u esejima iznosimo svoje ideje i stavove, ali ih moramo znati jako dobro potkrijepiti i obraniti. Eseji nas stavljaju u položaj u kojem nemamo izbora nego dobro preispitati sve što govorimo i mislimo.
Eseje je, uostalom, i zabavno pisati. Dok ih pišemo uranjamo u sebe i istražujemo što mislimo i osjećamo, i zašto. Daju nam priliku da se bolje upoznamo.
Smatrate li da se u hrvatskom jeziku koristi previše anglizama?
Apsolutno! I užasno to hejtam.
Jasno mi je da se posuđuju riječi iz stranih jezika kada je neki pojam nov i za njega ne postoji riječ na hrvatskom jeziku. Kao recimo spam ili brainstorming. Neki anglizmi su i zabavni već u izvornom engleskom jeziku, izvornim govornicima, te su još zabavniji kada se posuđuju u hrvatski jezik, gdje dobiju sasvim novu dimenziju. Na primjer riječ hejter. Tako da razumijem zašto je takve riječi fora posuditi i koristiti.
No prestaje mi biti zabavno kada se neki potpuno nepotreban anglizam usvaja u hrvatski jezik pod normalno, bez imalo ironije. Klasičan primjer toga je riječ stage. Što nedostaje riječima pozornica ili bina? Zašto hrvatskom jeziku odjednom za to treba neka strana riječ? Takve anglizme najčešće čujem u zabavnim emisijama o celebrityjima i showbusinessu, by the way. I stvarno me živciraju.
Vlasnica ste škole engleskog jezika Speak Up!—konverzacijski tečaj engleskog jezika. Kakva su vaša iskustva rada sa srednjoškolcima?
Obožavam raditi sa srednjoškolcima. Puni su zanimljivih razmišljanja i stavova i uvijek me iznova iznenade kada me podsjete koliko se zapravo u sve razumiju.
Što se tiče mog iskustva sa srednjoškolcima na tečajevima pisanja, moram reći da su neki stavljeni u čudan položaj. Ne uče svi kroz školovanje pisati eseje ili sastavke i argumentirati svoje ideje i stavove – sve ovisi o školi i o profesoru, sustav je neujednačen. Tako da prilikom zadataka pisanja eseja, primjerice na maturi, od nekih srednjoškolaca se zapravo traži da rade nešto što ih nitko nikada nije učio. Čak i oni koji pišu sastavke mi nekada govore da im nitko nikad nije dao konkretne smjernice kako to raditi. Drugačije se tu pristupa pisanju nego recimo u SAD-u, gdje sam završila srednju školu.
Što prevodite i volite li više prevoditi s hrvatskog na engleski ili obratno?
Prevodim razne tekstove – od kratkih priča i marketinških materijala do pravnih dokumenata ili čak ponekad i medicinskih. Hrvatski jezik nikada nisam formalno učila, tako da prevodim isključivo s hrvatskog na engleski, svoj materinji jezik.