Performans „Niko neće moći da nam oduzme našu stvar“ nastao je po knjizi poezije „Jasni izbori“ Nikole Mladenovića, u nezavisnoj produkciji kroz suradnju autora, redatelja Luke Jovanova i galerije „Zastava je pala na nas“.
Ovog lipnja performans gostuje u riječkoj Galeriji O.K., gdje će publika imati priliku doživjeti jedinstveno dramsko-poetsko iskustvo. Poezija se u ovom performansu oživljava u prostoru kroz glas autora u kontinuiranom dramskom toku, otvarajući mogućnost višeslojnog kontakta s tekstom. Ovakav inovativan pristup poeziji stvara slojevit senzorni prostor u kojem tekst postaje iskustvo u kontaktu s publikom.
U razgovoru s Nikolom i Lukom dotaknuli smo se odnosa teksta i tijela, prostora kao aktivnog sudionika izvedbe, zajedničkog rada, ali i onoga što se događa kada poezija „izađe“ iz knjige i uđe u izvedbeni prostor.
Tvoj rad danas se kreće između poezije i izvedbe, ali sve ipak polazi iz teksta. Sjećaš li se trenutka kada si prvi put osjetio potrebu za pisanjem?
Nikola Mladenović: Nakon niza godina provedenih u polju savremene igre, pa zatim slobodnog plesa i kontakt improvizacije, zapitao sam se da li je moj dalji način istraživanja kroz reči. Naredne godine krenuo sam na dvosemestralni kurs pisanja kratke priče. Prolazak kroz intezivni dvonedeljni ritam radionice sa čitalačkim i kreativnim zadacima bio je posledica čvrste volje da steknem osnovnu književnu orijentaciju i odnos prema kvalitetu teksta. Jasniji osećaj potrebe da se kroz reči izrazim i do kraja uobličim inspiraciju prema određenoj temi, došao je nešto kasnije.
U svom radu često se baviš eksperimentalnim formama. Je li ovo prvi put da si adaptirao cijelu zbirku poezije i kakvo je bilo to iskustvo?
Luka Jovanov: Da, ovo je prvi put da se bavim čitavom knjigom poezije na ovaj način. Mislim da je najveći izazov bio u tome kako pronaći izvedbeni jezik koji može da komunicira i sa Nikolinim duhom (jer je on i autor pesama i izvođač, a u sebi nosi energetski potencijal skoro svake napisane reči iz knjige), i sa mojim utiscima o tome šta sve ta knjiga poezije nudi, i sa kontekstom u kom performans nastaje, od prostorno-tehničkih do socio-političkih elemenata. Nije bilo lako, ali je bilo uzbudljivo, poučno, i zabavno iskustvo, i najvažnije – i dalje je. Nadam se da će se to preneti i na publiku.
Tvoj put od suvremenog plesa do performansa djeluje kao kontinuirano istraživanje tijela i pokreta. Doživljavaš li poeziju kao nastavak tog istraživanja ili kao pomak u novo umjetničko polje?
Nikola Mladenović: Jedno od glavnih pitanja koja sam sebi postavljao tokom te prve radionice bilo je kako da povežem tekst sa telom. Na koji način da stignem do povezivanja sa svojim glasom, da u njega potpuno poverujem i osetim tok koji će da se reflektuje u pisanju. Prateći nagoveštaje odgovora na dva poslednja zadatka umesto kratkom pričom, odgovorio sam poezijom u prozi. Spontana odluka da izađem iz prozne forme koju smo čitali i u kojoj je trebalo da pišemo, donela mi je nadu da ipak postoji razlog da nastavim sa svojim istraživanjem. Tako sam stigao do poezije, a onda me je ona vratila u prostor, u polje izvođenja.
Prostor u ovom performansu ima ključnu ulogu, posebno u kontekstu galerije „Zastava je pala na nas“. Na koji si način pristupio prostoru i kako on utječe na oblikovanje same izvedbe?
Luka Jovanov: Kada smo u nekim ranim fazama pregovora o performansu Nikola i ja ušli u prostor Zastave, obojici nam je bilo jasno da je to ono što nam je bilo potrebno. Nismo znali razloge u startu, niti smo ih komunicirali, ali je valjda Zastava to učinila za nas. Negiranje prostora mi je strano, šta god radio, gde god radio, uvek računam na to da i prostor ponudi ono što ima, i može, kao i bilo ko drugi ko učestvuje u procesu. Zastava je integralni deo performansa, kao što će biti i svaki drugi prostor u kom ga budemo izveli.
Performans dotiče ideje zajedništva i kolektivnog identiteta, ali istovremeno ostaje i vrlo osoban. Kako ti doživljavaš taj odnos između vlastitog iskustva i onoga što se dijeli s publikom?
Nikola Mladenović: U centru promišljanja performansa, rediteljskih rešenje i izvedbenog fokusa stoji relacija. Za mene je ona spojnica kroz koju može da se desi umetnost. Prenos značenja koje ostaje zaključano u svakodnim razmenama, a odatle građenje transgresivne perspektive u odnosu na razvijeni manirizam.
Nikola dolazi iz svijeta poezije, a ti iz kazališta, poznajete se i kroz suradnju i privatno. Kakav je bio vaš zajednički rad na ovom performansu i što je taj odnos donio samom procesu?
Luka Jovanov: Nisam nikada imao sličan proces kao ovaj sa Nikolom. Pre svega zbog načina na koji komuniciramo, kako se razumemo, i gde nas to vodi. Izazov je pojednostaviti stvari, učiniti ih jasno vidljivim. Mislim da nam postaje sve jasnije da je naš odnos jedan od ključnih gradivnih elemenata performansa a put do tog saznanja je bio u najmanju ruku skokovit, eklektičan, i beskrajno zabavan.
Dolazite s ovim performansom i u Rijeku: što očekuješ od susreta s novim prostorom i novim gradom kao mjestom izvođenja?
Nikola Mladenović: Sirena je naglas čitala tekstove. Stihovi su talasali vazduh. Prizivali sve koji su izgubili more. Kraj pesme Tekstura poezije, možda na jedan paradoksalan i šaljiv način oslikava moje očekivanje od susreta s riječkom publikom. Neće svedočiti ničemu novom, već onome što dobro znaju stvorenom na neočekivanom mestu.
Performans će se u lipnju održati u Galeriji O.K., u novom kontekstu. Što te iz redateljske perspektive najviše zanima u susretu s riječkom publikom?
Luka Jovanov: Jedva čekam dolazak u Rijeku, volim taj grad i ljude u njemu. Zanima me kako će performans funkcionisati u kontekstu “bele sobe”, uslova o kom Nikola i ja pričamo već neko vreme. Takođe, zanima me kako će svet koji je stvoren u knjizi, obeležen novobeogradskim motivima i toponimima, komunicirati sa ljudima izvan tog specifičnog okvira, i šta će na nivou recepcije ljudima biti značajno. Svakako, raduju me susreti, a to je, na koncu, najvažnija stvar.
Ako bi publika nakon izvedbe trebala ponijeti samo jednu stvar, ne nužno poruku, nego možda osjećaj ili misao, što bi volio da ostane s njima?
Nikola Mladenović: Blagost i ponos za sve koji su sačuvali nežnost u tvrdim pričama.
Performans „Niko neće moći da nam oduzme našu stvar“ održat će se 13. lipnja u Galeriji O.K. u Rijeci.