Konačno ste se odvažili za književnu radionicu, ali koju? Ili, konačno možete odvojiti vremena pa ponovno krenuti na književnu radionicu? Ili, pišete razne književne vrste, i poeziju i prozu i dramu, a htjeli biste malo usustaviti svoja znanja i napredovati? Ili ne, pišete isključivo prozu i želite je unaprijediti na jednoj od radionica kreativnog pisanja?

Shvatili ste, mogli bismo nabrajati, navoditi pjesnike, dramatičare, kratkopričaše, romanopisce, pisce s iskustvom, pisce u pokušaju… pa zar je moguće raditi jednu radionicu za sve njih, podjednako za početnike i napredne, za pisce jedne forme i pisce dviju, tri, više formi?

Prvo, pisanje je jedno; književni rod ili vrsta sekundarna su stvar. Dakako, stratifikacija je jasna i ona kaže da većina pisaca piše prozu, a ako je tako, onda i većina pisaca koji polaze radionice kreativnog pisanja piše prozu. I želi radionice na kojima se piše proza. Pjesnika je manje, a dramatičara još manje. Mi to nećemo promijeniti, ali možemo probati pokazati da je često baš onaj dio nekog romana koji vas je oduševio sublimirana misao, kondenzirani opis, ritmički savršena cjelina u kojoj nema radnje, ali nekako je baš sve rečeno… ili je pak savršeno prikazan razgovor dvaju ili više likova, tako prirodan, a opet pametan i dubok. Ono prvo tiče se (i) poezije, a ovo drugo tiče se (i) drame. Hoće se reći, ponovno, pisanje je jedno, izbor roda ili vrste sekundarna su stvar, čemu se može dodati: vrhunsko pisanje najčešće je ono koje ruši granice, kako između predmeta pisanja tako i između rodova, jer se ne drži nužno općeprihvaćenih obrazaca i jednako crpi sa svih izvora.

Na radionici „Sve u jednoj“ ili zašto dobroj prozi trebaju i poezija i drama bavit ćemo se i prozom i poezijom i dramom, no jednako tako pokazat ćemo i zašto su granice među ovim rodovima fluidne i porozne. Možda će pokoji polaznik ponekad izaći iz zone komfora, no iskustvo pokazuje da upravo tada nastaju najuzbudljiviji tekstovi.

Zato dođite i ako ne pišete pjesme i nikada niste napisali dramu, ali znadete da vašoj prozi trebaju novi poticaji, a dođite i ako pišete samo pjesme, jer tko zna, možda vam narativne forme otključaju dijelove za koje niste ni slutili da postoje, a vježbe dijaloga ukažu na dijalektiku svijeta od koje će i vaša poezija profitirati.