“Stara Sušica začarani je dvorac u kojem ljudi postaju dobri i daju sve najbolje od sebe. Toliko ljubavi i pozitivnih emocija na jednom mjestu rađa tako dobre tekstove i međusobna poznanstva. Polako svi otvaraju dušu, pa i oni koji nikad nisu ni mogli ni htjeli, tako da se stvaraju prisna prijateljstva koja traju, a puno nas se vraća po još.
Šuma je predivna i stalno zove tako da i sedmi put prošetati stazom uz rijeku Dobru i na ulazu popiti piće uz vesele I zabavne priče nešto je što se ne propušta.
A tek festival i vrli gosti zbog kojih se svake večeri pristaješ smrznuti se. Ma tko bi propustio strašan govor Fride, predivnu muziku njenog muža, pjesme i priče naših starih znanaca, mentora, poznatih i malo manje poznatih poeta i prozaika, pa i književne kritičarke.
Nikad do sad se nije dogodilo da se nisu popile sve boce rakije, vina… a da smo svi bili pijani od emocija i međusobnih priča. Da ne dužim, dođite pa ćete osjetiti to čudo koje živi u dvorcu.”
Silvana Pilić, polaznica Ljetnih škola pisanja
”Dvorac obavezno i nepogrešivo stvara posebnu povezanost. Nije to samo do ambijenta u kojem si izoliran od sive realnosti, nego do upućenosti na toliko različite ljude koji ti postanu svakodnevica. Nakon dva, tri dana, imaš osjećaj kao da si ih oduvijek poznavao i ništa tvoje ti pred njima nije strano i neobično. Dvorac su upravo ti ljudi i njihove priče, koje uz malo fikcije stavljaju na papir i nose izvan dvorca. I zapravo, nakon Sušice nisi nimalo drugačiji, već upravo još više svoj nego što si bio ranije. Samo te toga nije nimalo sram.”
Nora Kostelnik Pogačnik, polaznica Ljetnih škola pisanja
“Istopi se vrijeme u dvije šalice kave. U razgovor se samo pozove zalutalo lišće iz šume koju udišemo s trijema. Vjetar šeće s nama dok se ne uvjeri da upijamo trenutak. Krov kule oblacima priča o nama.”
Nikola Dubroja, polaznik Ljetnih i Zimskih škola pisanja
Završila je Ljetna škola pisanja 2025.: proslavili smo 15. rođendan, pisali puno, pričali puno, smijali se puno i uživali neizmjerno.
Teško je riječima opisati sve što smo doživjeli u dvorcu, nemoguće je slikama prenijeti magiju koju smo stvorili, a najteže je bilo otići i rastati se s prekrasnim ljudima s kojima smo tjedan dana dijelili život, iskustva, misli, smijeh i suze.
Hvala još jednoj generaciji diplomaca Ljetne škole pisanja, hvala Fridi, Davoru, Denisu, Želimiru i Antoniju, hvala divnim ženama u dvorcu i našoj dragoj Vlasti, hvala šumi i dvorcu što su nas i ove godine spojili i učinili još jednu Ljetnoj školu pisanja nezaboravnom.
Vidimo se na Ljetnoj školi pisanja 2026.!
