U ovoj sjajnoj zbirci priča, Jelena Zlatar Gamberožić ulazi u prostor nesvjesnog svojih likova, tražeći u njihovim snovima ono što budni nisu mogli ili nisu željeli izgovoriti ili učiniti. Snovi su prostor slobode, prostor u kojem nemogućnost postaje moguća i koji svojim jezikom simbola otkriva bolna mjesta, napuknuća, tjeskobe, emocionalne boli i praznine. Prostor je to u kojem autorica još dublje prodire u psihologizaciju svojih likova, tematski ostajući u prostoru u kojem se najbolje snalazi – prostoru međuljudskih odnosa i rubnih situacija. Autorica nikada ne nudi konačne odgovore, jer nju i ne zanimaju odgovori. Samo procijepi kroz koje će se njeni likovi provući do izlaza ili zauvijek pasti.

Ova zbirka priča potvrđuje izniman talent autorice upravo u promišljanju odnosa u prostoru nesvjesnog kroz motive sna i simbola. Njen je jezik pri tom poetičan i metaforičan, a tišine i šutnje vješto ispisane snažnim slikama. Ona duboko i snažno analizira čovjekova stanja i različite životne situacije, a književnost doživljava kao umjetnost koja poziva čitatelja na empatiju, identifikaciju i otvaranje prema novim, možda boljim svjetovima.

Sanja Vučković, urednica