Listajući i čitajući dnevničke zapise iz Australije Zemlja uvezene povijesti Marice Žanetić Malenica, otkriva nam se zapisivačica obilne darovitosti, neiscrpljive volje, odnjegovane motivacije, energije, discipline… Otkriva kao osoba koja se zna darovati, prepustiti svijetu, ali koja zna od njega i iz njega uzeti. Ona je svoja vrsta, stanovnica svijeta, njezin konstitutivni egzemplar. Poniranjem u njegove skrivene, nepoznate kutke, zna ga prenijeti, smještajući ga nama za dar, gotovo kao na pladnju, na stranicama ovih zapisa. Pritom se očituje njezin poseban dar realnosti i sposobnost demistifikacije objektivnog svijeta. Štoviše, dar za pogled svijetu u utrobu i potom ravno u njegovo lice, u oči… To je Marica… bez mistifikacije. Naravno, navodi ona svoju višegodišnju nakanu za posjet Australiji, ili  put oko svijeta, kako ona kaže, ali  nije to bilo bez drame, bez dvojba, pa i tjeskobe… Tako na jednom mjestu, kad se sprema krenuti, svjedoči: „Nije bilo lako odlučiti se, u mojim godinama… otputovati samoj na kraj svijeta i sletjeti u zemlju na južnoj polutci koja je ‘tri u jednom’: država, otok i kontinent. Jednostavno, popustila sam nakon dvadesetak godina upornih pismenih i usmenih poziva svoje rođakinje Franice…“ Ili, pri odlasku iz Australije: „Odlazak mi postupno kvari raspoloženje, kao da i sama ulazim u se.“

Mihovil Bogoslav Matković