Priče Ksenije Kušec već se godinama pojavljuju na raznim natječajima za kratku priču i upravo one često ponesu neku od nagrada. Stoga, iako se radi o prvoj knjizi, Ksenija nije nepoznata ljubiteljima kratke priče. Štoviše, izgradila je već i prije knjige svojevrsno spisateljsko ime, a time i očekivanja. Ovom knjigom očekivanja publike koja je poznaje neće biti iznevjerena, a bit će ugodno iznenađenje i onima koji prvi puta posegnu za njenim štivom.

U pričama možemo naći odličnu dijagnozu obiteljskih odnosa, majke i kćeri, sestara, unuke i bake. Nije tu ništa uljepšano, ali je kadšto nježno i dobronamjerno, a kadšto i gorko i satirično. To je lijepa zbirka trenutaka u kojoj možemo upoznati ženu koja se neočekivano vezala za malu cigančicu, sestre čiji se svjetovi toliko razlikuju da njihovi susreti izgledaju kao plenum vanzemaljaca, nalazimo obitelj sa živopisnim, a ipak tako stvarnim likovima koje prepoznajemo iz vlastitih domova.

Autorica u ovim stilski dotjeranim i lijepo zamišljenim tekstovima od početka gradi izvjesnu napetost i očekivanje i uvlači čitatelja u lijepu intelektualnu avanturu. Jednostavnim jezikom, uvjerljivim dijalozima i jasnom kompozicijom plete pred nama mrežu svojih značenja. Ovo su priče koje možemo brzo pročitati, ali ćemo zato poslije o njima dugo misliti. A to je osobina dobre literature.

Zoran Ferić

Među vrlinama proze Ksenije Kušec posebno bih istaknuo sposobnost uočavanja neobičnih situacija u okvirima svakodnevnog života. Neki od ljudskih postupaka, oblika ponašanja, koji se u opisanoj sredini čine sasvim uobičajenima i prirodnima u sebi nose potencijal pretvaranja u nešto neobično, apsurdno i komično. To je iznijansiran humor koji možda neće izazvati provalu smijeha nego samo osmijeh, ali svakako potiče na razmišljanje.

Likovi su Ksenije Kušec dovoljno slojeviti da čitatelja zaintrigiraju, da pobude neku vrstu apriornoga odnosa prihvaćanja ili odbacivanja gotovo na prvi pogled, ali se u svojoj složenosti na kraju opiru jednoznačnoj procjeni. Naravno da svi znamo da nitko nije samo dobar ili samo zao, ali proza Ksenije Kušec ponekad nas vrlo djelotvorno na to podsjeća. Paradoksalnost je takvog antimoraliziranja da nam se putem uvjerljivosti pripovijedanja predstavlja esencijalno moralni stav koji, eto, bez akcentiranja angažiranosti autorske ima svoju neporecivu valjanost.

Ludwig Bauer

Osim priča u zbornicima i na portalima, Ksenija Kušec objavila je i knjigu “Priče iz Sunčeva sustava” i “Janko i stroj za vrijeme”, u izdanju Društva književnika za djecu i mlade.