Razgovarali smo s našim voditeljem radionice Scenarija za kratki film, profesorom, dramaturgom, scenaristom, pjesnikom Tomislavom Zajecom. Pročitajte Tomislavova iskustva rada u CeKaPeu!
Koliko dugo vodiš radionice u CeKaPeu?
Radionice vodim od samog osnutka Centra, dakle još malo pa uzbudljivih i okruglih deset godina.
Tko su najčešće polaznici tvojih radionica, muškarci, žene, studenti ADU-a, glumci, inžinjeri?
Zaista mogu reći da je u ovom dugom periodu kroz radionice drame, a onda i scenarija prošao velik broj ljudi različitih generacija, profesija i interesa. Upravo zbog toga najviše se veselim svakom novom početku ciklusa predavanja, jer zapravo nikad ne mogu biti do kraja siguran kakav će biti profil novih polaznika. Mislim da je u takvoj raznolikosti i velika prednost same radionice, jer na taj način svi međusobno učimo iz prostora različitih iskustava, interesa i poetika.
Dolaze li polaznice i polaznici češće s već razrađenim scenarijem ili samo idejom onoga o čemu bi htjeli pisati?
Moje je mišljenje da je na radionicu za početak dovoljno doći. Ideja je nešto što se traži, njeguje i razvija kroz proces, a njezina realizacija događa se kroz strukturu, koja je u slučaju kratkog igranog filma zaista specifična. Dakle, od dobre volje da se krene u proces pisanja nastali su neki vrlo zanimljivi materijali, tako da uglavnom nikakva prethodna priprema zapravo i nije potrebna. Priče se njeguju i tako nastaju, a struktura i njezine zakonitosti obzirom na formu usvajaju se putem.
Koji su najčešći problemi na koji polaznici i polaznice radionica nailaze?
Specifičnost filmskog jezika, usvajanje osnovnih parametara strukture, sažimanje narativa u okvire filmske priče i razmišljanje u kodu vizualnog izražavanja osnovni su zahtjevi koje pred polaznike stavlja ova radionica. Međutim, kao kod vožnje biciklom, nakon što se svladaju osnove, vožnja postaje ugodna.
Na čemu trenutu radiš van CeKaPea?
Nedavno sam objavio zbirku poezije „Katolička krivnja“, iza mene je održana kazališna premijera dječjeg teksta „Pričokrad“, a trenutačno završavam sa scenskom adaptacijom romana Kristijana Novaka „Črna mati zemla“ za Zagrebačko kazalište mladih. Istovremeno, upravo sam između dva putovanja, jer sam izbornik kazališnog festivala „Mali Marulić“. Posla je dakle puno, ali ja to uglavnom tako i volim.
V.B.
Fotografija: Goran Mehkeh/CROPIX, preuzeta s portala Jutarnji.hr.