Kratka priča 1 prvi je stupanj radionice kreativnog pisanja kratke priče. Uključuje teorijsko signiranje osnovnih zakonitosti narativnih i nenarativnih tekstova, tumačenje pojmovlja/terminologije nužne za razumijevanje kompleksa, ali i obilje praktičnog rada na ciljanim vježbama po kategorijama. U praktičan rad ulazi i čitanje pomno odabrane lektire te ulaženje u svijet interpretacije teksta, i opet, nužno za razumijevanje kompleka pisanja kreativnih tekstova, u ovom slučaju kratke priče. Radionica završava kreiranjem teksta koji se može nazvati kratkom pričom.

Radionica je strukturirana tako da u osnovi pruža znanja potrebna za ulazak u svijet kreativnog pisanja, neovisno i o književnom rodu, tako da odrednica kratke priče služi tek kao navigacijski uređaj koji navodi k spcifičnostima ove književne vrste, ali ostavlja dovoljno prostora i za razumijevanje ostalih knijževnih vrsta, napose proznih, no i (nenarativne) poezije, putem inkorporiranja nenarativnih struktura.

Stoga se ova radionica preporučuje onima koji ulaze u svijet kreativnog pisanja, ali i onima koji su već u njemu, no osjećaju da im tekst izmiče, da ne razumiju kako njegovi dijelovi funkcioniraju.

Struktura termina

Semestralna radionica Kratka priča 1 sastoji se od 30 školskih sati podijeljenih u 10 tjednih termina, po tri školska sata po terminu. Svaki termin nakon uvodnog počinje razgovorom o pročitanoj lektiri, koja u pravilu nije prezahtjevna, no svakako je instruktivna, napose za komplekse koji se obrađuju. Nastavak slijedi analizom domaćih zadaća, i opet pomno strukturiranih prema kompleksima koji se obrađuju. U drugom dijelu termina slijedi teorijsko predavanje te vježbe.

Terminski plan – terorija

Pisanje i ispravljanje / Poslije pisanja– zašto je ispravljanje nekad važnije od pisanja; što nakon pisanja – pogled iznutra na objavljivanje, natječaje, izdavaštvo, književni život u Hrvatskoj.

Uvod – upoznavanje s osnovnim pojmovima, dominantno pojmom kratke priče, dostupnim udžbenicima za poučavanje kreativnog pisanja, predstavljanje radionice;

Struktura – kako prepoznajemo književno djelo; šest pitanja za stukturu književnog djela; promišljanje pojma jedinstva radnje;

Naracija / fabula i siže / tema – razgovor o zakonitostima narativnih i nenarativnih tekstova;

Lik – koncepcija i karakterizacija;

Dijalog – signiranje važnosti dijaloga kao govorne razmjene između likova, a ne popuna prostora;

Pripovjedač – zašto je ovo najvažnija instanca teksta;

Počeci i krajevi – važnost i mogućnosti na „rubovima“ priča;

Vrijeme / prostor – promišljanje kronotopa priča;

Metafora / glas / stil / detalj – promišljanje prenesenog značenja tekstova, ali i originalnosti, odnosno autentičnosti pisma;