RADIONICA POEZIJE S FRIDOM ŠARAR

 

Zašto pišemo poeziju? Da li je ta motivacija spoljašnja ili unutrašnja? Je li to potreba ili namera? Šta time postižemo i šta poezija za nas znači? Ovo su osnovna pitanja koja bi trebalo postaviti sebi, ako je poezija naš izbor ili naša „sudbina“. Odgovori moraju biti otvoreni, hrabri i iskreni, jer poezija ne trpi eskiviranje istine. Poezija nije u rečima, ona je iza reči, u njihovoj težini, boli, radosti, spremnosti da sebi i svetu saspemo istinu u lice. Iza poezije se niko ne skriva, ona nije štit, ona je telo iza štita, tj. telo bez štita. Svaka poezija koja ima funkciju štita i koja samo paradira frazama i slovima, završiće u starom gvožđu, kao višak teksta koji će vreme apsorbovati i koji će se u vremenu rastvoriti.

Poezija je mnogo više od teksta, ona je način života i pogled na svet. Pesnik nije pesnik samo u svojim pesmama. On vidi poeziju u svim pojavama sveta, oseća ih na poseban način i daje im posebna značenja.

Poezija je sloboda. Ona je sličnija kriku, nego strukturiranoj misli. Tom kriku jezik mora da se prikloni i da mu služi. Poezija ne sme robovati jeziku i biti u službi jezika.

Ovo je radionica na kojoj nećemo učiti kako se piše, kako se poštuju pravila i prave skulpture od jezika. Ja ne mogu pisati kao vi, niti vi možete pisati kao ja. Ono što svi zajedno možemo, jeste da u narednih 30 školskih satova pokušamo da damo odgovore na gore postavljena pitanja, da se suočimo sa sobom, da opipamo to mesto u nama iz kog poezija izvire i damo joj prostora da nađe svoje puteve i prikaže se u svojoj autentičnosti.

Radujem se ovom zajedničkom putovanju, kao maloj kolektivnoj „psihoterapiji“ u kojoj će nam poezija biti put u središte duše, a istina koju tamo zateknemo, put ka najboljem pisanju poezije.

Frida Šarar, pesnikinja

 

RADIONICA PROZE S MARKOM TOMAŠEM

 

Faza 1: LFA (logical framework aproach/pristup u logičkom okviru)

Cilj ove faze rada je kroz vježbe sa unaprijed zadanim elementima otkrivati mogućnosti jezika bez ikakvog kritičkog i subjektivnog pristupa.

Elementi i ideje se dobivaju skupnim brainstormingom. Ovo ograničavanje daje začudne rezultate jer upućuju polaznike na to da u pisanju mogu spajati naizgled nespojivo. Logika je isključivo u metodologiji rada!

 

Faza 2: stilske vježbe Raymonda Queneaua!

  1. Vježbe podražavanja/oponašanja poznatih stilova iz povijesti književnosti.
  2. Priča koju nisam napisao… prema Davidu Albahariju

Prvi dio ove faze vraća nas u doba ranog spisateljskog razvoja, vrijeme kada oponašamo stil i način razmišljanja spisatelja čiji rad u nama budi zanos, nadahnjuje nas.

Drugi dio ove faze jeste pisanje priče na osnovu ideja koje polaznici odavno imaju ali ih nikada nisu realizirali. Kao predložak se koristi čuvena kratka priča Davida Albaharija koja počinje rečenicom – Od svih priča koje nisam napisao najdraža mi je ona… Zadatak svakog polaznika je napisati kratku priču koja počinje istom rečenicom.

 

Faza 3: stvaranje autorskog teksta!

U završnoj fazi radionice svaki polaznik treba napisati dva autorska teksta od kojih će jedan biti na zadanu temu o kojoj će se odlučiti zajedničkim glasanjem. Tekst može biti napisan u formi poezije ili kratke priče ili pak kratkog poetičnog eseja.

 

Faza 4: analiza radova i javni nastup!

Autorske tekstove polaznika analizirat ćemo vježbajući javni nastup. Cilj je upoznati polaznike s elementima medijskog i javnog predstavljanja tekstova. Na koncu ove faze improvizirat ćemo književne večeri. Polaznici podijeljeni u parove će predstavljati jedni druge a ostatak grupe u svojstvu publike svojim će pitanjima i primjedbama pomoći analizi napisanih tekstova.

*U svim fazama rada voditelj radionice će biti na raspolaganju svakom pojedinom polazniku kako bi mu pomogao u razrješavanju određenih problema s kojima se susreće u svojem pisanju. U uvodnom obraćanju upoznat će polaznike i s osnovama književne teorije a svaki dio radionice završavat će se razgovorom o omiljenoj literaturi polaznika.