Pišete, ali ne znate biste li pisali prozu, poeziju, dramu ili blog? Pišete, ali niste sigurni da je to što ste napisali dobro i ima li to uopće smisla nekom pokazivati? Ne pišete uopće, iako vas pisanje kopka, no ne znate otkud početi? Dobro došli u klub!
Većina pisaca, čak i onih koji su se afirmirali kao pisci, itekako su se susretali s problemom izbora pravog načina da kažu ono što su zamislili, s problemom izbora prave forme za svoj sadržaj. Nemali je broj pisaca proživio život i u velikoj frustraciji osjećanja da nisu dorasli određenim formama. Jedan od najvećih kratkopričaša u povijesti kratke priče – Raymond Carver – nikada nije napisao roman, iako se cijeli život za to pripremao, iz čistog strahopoštovanja prema toj formi i osjećaja da je neće moći kontrolirati onako kako je mogao kontrolirati kratku priču ili pjesmu. Iza njega ostao je tek jedan romaneskni fragment. I, naravno, tona pjesama i kratkih priča, kojima je majstorski ovladao.
Ima, s druge strane, i onih kojima su mnoge forme tijesne, pa ih probijaju, istražuju pukotine u njima, igraju se (u) svojim tekstovima. Miroslav Krleža pisao je podjednako dobro i prozu i poeziju i drame. Janko Polić Kamov je anticipirao ekspresionizam i bio među prvim istraživačima tzv. slobodnog stiha. Ivana Bodrožić „oprobava“ iste motive i u svojoj poeziji i u svojoj prozi…
Puno je primjera koji ukazuju na to da je ovladavanje raznim formama pisanja uvjet bez kojeg se ne može promišljati dosege vlastita pisma; pronalazak adekvatne forme učinit će da sadržaj lakše dopre do čitatelja i zato se nemojte čuditi kada čujete da je vaš omiljeni romanopisac pritajeni pjesnik, a da pjesnik vježba preoblike jezika i u proznom ili u dramatskom izrazu. Ako ga ponekad i nema hrabrosti objaviti.
S koje god vi strane bili – pisci jedne forme u strahu od drugih ili pisci kojima su i sve forme preuske – istraživanje različitih načina verbalizacije vaših ideja za vas i vaše pisanje značit će čisto oslobađanje. Zato dođite na radionicu Tekst u formi, u kojoj ćemo se igrati različitim formama pisanja, ulaziti iza zavjese temeljnih umjetničkih formi, ali i drugih kreativnih izražavanja jezikom, poput copywritinga, jednako kao što ćemo i dovoditi vaše tekstove u formu, u dobru kondiciju. Kao autor po jedne knjige dulje i kraćih proza, dviju knjiga poezije, jedne glazbene komedije i više dramskih igara, uz projekte copywritinga, nastojat ću vam pokazati kako da ovladate tim silnim materijalom što čuči u vašoj glavi i za koji mislite da čeka pravi trenutak, a zapravo čeka tek pravu formu za izlazak u svijet.
O radionici
Ljetna radionica traje šest radnih dana, koji su podijeljeni na dvanaest termina.
Struktura radionice po danu:
1. Jutarnji termin: teorija, vježba
2. Između termina: pisanje
3. Popodnevni termin: čitanje, komentiranje, vježba
1. dan: Blog (preživjeli mrtvac). Iako pokazuje znakove umora, žilavi starac još se uvijek u nekim svojim inkarnacijama dobro drži.
2. dan: Poezija (ako je iskreno, ne znači da je dobro). Pisanje pjesama ne znači nužno istresanje duše; za to je ponekad primjerenija psihoterapija, iako ne treba zanemariti autoterapijsku ulogu pisanja, no pisanje kao autoterapija uglavnom ne vodi do umjetničke vrijednosti tekstova.
3. dan: Copywriting (nor is left, nor is right). Na kraju krajeva, valja dati naslove tekstovima, a to je već copywriting.
4. dan: Proza (nije proza sve što sja pričom). Stare/novije podjele: lirika, epika, dramatika, proza, poezija, drama. A proza može biti sve, i ništa od toga.
5. dan: Drama (nije u drami sve, ima nešto i u komediji, a bogami i tragediji – Aristotel). Ako i neće baš svi biti dramski pisci, u prozi, a ponekad i u poeziji, ponekad treba i dijalog, ili monolog, odnosno neki oblik govora, inače osnova drame u širem i u užem smislu.
6. dan: Narativni vs. nenarativni tekstovi (Čiča-miča gotova je priča). Ne mora postojati jasna granica između narativnih i nenarativnih tekstova, odnosno i u narativnom tekstu može biti nenarativnih dijelova, kao i obrnuto. Zakonitosti i vježbe.
