Listopadski “Pjesnički dvoboj” Dejanović : Herceg, najbolje pjesme

Listopadski “Pjesnički dvoboj” Dejanović : Herceg, najbolje pjesme

Na prvom ovosezonskom „Pjesničkom dvoboju“ 11. listopada u krcatom Express baru Josipa Marenić ugostila je dvije mlade i talentirane pjesnikinje, Mariju Dejanović i Moniku Herceg.

Centar za kreativno pisanje 2015. pokreće ciklus tribina pod nazivom „Pjesnički dvoboj“ u svrhu promicanja pismenosti i razvoja poetskog jezika te afirmiranja mladih autora.

Dvoboj je forma u kojoj nakon moderiranog razgovora na kojem predstavljamo autore i njihov rad, pjesnici i pjesnikinje čitaju svoju poeziju, nakon čega publika bira pobjednika dvoboja, kao i najbolju pjesmu.

Pobjednica listopadskog dvoboja je Marija Dejanović, a donosimo i najbolje pjesme po izboru publike.

____________________________________________________________________________________________________________________

MARIJA DEJANOVIĆ : ISPRAĆAJ

MONIKA HERCEG : 2003.

____________________________________________________________________________________________________________________

MARIJA DEJANOVIĆ, Ispraćaj

 

Uši njezine mačke polovice su suhe smokve.

Dva su pola malenog otoka

jedan drugome okrenut leđima.

 

Ispratila ih je onako kako se ispraća brodove

kad zavijen u gomile platna

iščezava netko drag.

Tješim je – jesi li znala

 

u djetinjstvu sam lijevala vosak

u prazne polutke oraha,

u njih ubadala papirnata jedra

i puštala da odu niz rijeku.

 

Bila sam gotovo mitsko biće, jedina presječenog korijena.

Nosila sam krunu čudnoga narječja.

Pretvarala šutnje u prijatelje.

 

Jer se majka savijala pod teretom bijega

imala sam slobodu podstanara:

skrivanje, rijeka, kuća od vlage,

brat asmatično čekanje.

 

Kad se vrati, prepoznat će te,

prepoznat ćeš ti nju ako ona tebe neće

kao da si dom što je jednom napustila

i njegovi se zidovi truse u trajanju.

 

Mačka, kad odlazi, ne nosi torbe

zato što nigdje ne prebiva dugo.

 

U trbuhu joj rastu četiri tuge

kao krumpir davno posađen

u dvorište novih stanara.

____________________________________________________________________________________________________________________

MONIKA HERCEG, 2003.

 

prsten feder još jedan prsten i nekoliko kovanica

sve su to pronašli u bakinom trbuhu na rengenu

dugo smo gledali u sliku i nismo se mogli složiti

je li ludost nasljedna ili zarazna

 

još godinama poslije nije nam prilazila

bila je polusrna polubaka

s blatom na kopitima bojali smo se da će

nas zamazati da će u nas posaditi sjemenje jeseni

koje će nas obrasti, kao korov

 

duboko u svom trbuhu čuvajući zavjete mog oca

rekla mi je da je imala puno momaka i jelena

jednom su je našli, priča se, i s popom

kraj potoka