Ljetna škola pisanja u Staroj Sušici 2011. [galerija]
![Ljetna škola pisanja u Staroj Sušici 2011. [galerija]](http://cekape.com/wp/wp-content/uploads/et_temp/2011-susica2-100572_200x200.jpg)
K ad je CeKaPe organizirao sedmodnevnu ljetnu školu pisanja u dvorcu u Staroj Sušici, nije se odmah činilo koliko će posebno biti to iskustvo.
Da se pisati mora, to se znalo od ranije, ali da se pisati mora udaljen od svakodnevnih okupacija, briga i dnevnih problema, postalo je jasno tek u šumi.
Valja reći da je sedam dana škole pisanja u šumi Gorskog kotara iskustvo kojem se ne može naći paralela u ostalim životnim aktivnostima ili situacijama. Šaka ljudi izgubljena na rubu civilizacije, a pronađena u tom ambijentu, okruženi samo golemim smrekama ili jelama i jednim bajkovitim dvorcem, svi zajedno umotani u neku mistiku šume, književnog stvaralaštva i očekivanja medvjeda – iskustvo je koje mijenja.
Tako se na ljeto 2011. šaka ljubitelja književnog stvaranja skupila u dvorcu Stara Sušica i, oslobođena lanaca svakodnevice, sedam dana živjela, učila i stvarala u izuzetno kreativnoj i poticajnoj atmosferi.
Ova atmosfera i duh ukoričeni su u zborniku radova Sušičke kronike, izdanim u kasnu jesen 2011.
Priči ovdje nije kraj, ljetna je škola nakon samo jedne sezone postala toliko utkana u CeKaPe da se cijelu godinu polako kuha i priprema nova šumska avantura kodnog imena: CeKaPeova ljetna škola pisanja u Staroj Sušici 2012.
- Dobro – odgovaram.
I pregrizem jezik i barem petnaest pridjeva. Sjetna sam, a postat ću i tužna kad ugledam tvoje oči što ne razumiju. Pogled mi odvlači tvoj prozor, maše mi šuma. Ja joj uzvraćam i već sam tamo. Lutam bajkovitim dvorcem, sjedim na tvrdoj, drvenoj klupi i spavam u malom krevetu za djecu ili patuljke. Kroz šumu dopiru priče i glasan smijeh.
- Hej, što ti je? Pričaj mi, koliko vas je bilo?
-Taman. Imam par dobrih priča. I puno novih prijatelja.
Jasno čujem priče. Čujem i onu o starom zvonaru, kad su mi oči zasuzile. Stavljam sunčane naočale kao da to i sad skrivam pa kažem:
- Stvarno je bilo lijepo. Pili smo liker od domaćih borovnica, a neki su vidjeli i medvjeda. To je sve što ću ti reći. Ne razumiješ, ja sada gledam svijet kroz kratku priču. I ružičasto je.
