Upoznavanje s likovima

Upoznavanje s likovima

I have no mouth. And I must scream, kaže Harlan Ellison u istonaslovljenoj priči. Zvuči skoro kao “dobro jutro” koje mi budilica kaže radnim danom u pola 7.

Od prošlog teksta sam primila toliko hejt mejlova da se trajno ostavljam antirecenzije (samo do iduće prilike). Tko bi rekao da ta knjiga ima hrvatski klub obožavatelja? Priznajem, moji su dojmovi mogli biti pozitivniji da sam imala bolju scenografiju. Možda mi prilikom idućeg čitanja fan klub može financirati jednosmjernu kartu na Kanare umjesto smrtne prijetnje. :službenaisprika:

Dalje nastavljam gdje sam u prošlom tekstu stala. S dečkom na podu i mačkom u krevetu.

Dakle, Marko je moj dečko. Super mi je s njim, pere mi suđe i brine jesam li dovoljno pojela (to jest, pokušava me udebljat i pokušava preusmjerit salo u sise) i mrzi kad ovako pričam o njemu pred ljudima. Možda mislite kako je slatko što spominjem svog dečka u blogu, al imajte na umu ukoliko Marko i ja prekinemo (što može biti bilo kada), muški lik o kojem ću pisati će zbog konzistencije i dalje morati nositi njegovo ime. Nismo u sapunici da frajer padne iza kauča pa se podigne kao drugi glumac. #santabarbara #transmutacija

Štoćereći, Marko je fluidna kategorija. Nemojte se previše vezati. Nakon gledanja Game of Thrones svi smo se naučili distancirati od likova.

Mačka je pak noviji stanovnik mog života. Ima pet godina, posvojena je jer je moja frendica postala alergična na nju. Imam second hand odjeću u ormaru pa sam mislila da mogu uzeti i second hand mačku. Zovem ju Mrvuljak, no u ovom trenutku čini mi se da misli da je njezino ime “Ne” i da mora bježati od mene svaki put kad ju pokušavam dozvati k sebi.

Ta je mačka već uspjela izazvati veću pomutnju nego ja sa svojom antirecenzijom – dok je frendica oglašavala njezino udomljavanje napominjući da je se na ovaj ili onaj način mora riješiti ili će ju alergija ubiti; zaštitnici životinja, vegani i moderni prijatelji svega osim ljudi su se digli na stražnje noge i poveli križarski rat protiv nje na najdemokratskijoj platformi koja vodi do rješavanja problema u stvarnom životu – fejsu.

Eto, prijatelji životinja više ne moraju da brinu – mačka ne samo da je živa, udomljena, sretna i predebela, već je i lik u mojoj blog kolumni. (hranim ju samo zato jer mi stvara situacije o kojima mogu pisati kad ne znam o čemu bi, al dobro joj ide pa no worries)

Kad sam kod zaštitnika životinja, mačke navodno mogu biti vegetarijanci. Znam da je prošla mačka koju sam udomila jela špagete, ali jela ih je na silu jer je vidjela da ih ja jedem i mislila je da sam joj mama pa se htjela uklopiti.

Idući put kad netko na moje “Mačke su mesožderi” odgovori sa “Jesi li im probala dati nešto drugo?”, odgovaram ovim gifom. Samo pitajte Franzenovog glavnog lika iz Slobode, mačke su ubojice. Ako joj dobacim prokulicu, neće ju pojesti nego će se s njom loptati.

Kad sam kod ubijanja i onog dobrojutro pozdrava iz prvog paragrafa + Nebojša me na ljetnoj školi naučio da s čime sam počela moram i završiti… postoji I have no mouth videoigra. Harlan nije volio video-igre, nije ni imao računalo, ali napisao je dio proširenog storylinea i većinu dijaloga za ovu igru na oldskul mehaničkom pisaćem stroju.

Volim kontekst vremena u kojem je I have no mouth nastala – čovjeku nije trebala subspecijalizacija sa fensi magisterija, 5 godina iskustva i milijun followera na instagramu da dobije priliku napraviti super projekt makar je u tom polju prvi put. U današnjoj klimi bi mu netko uvalio vanjskog konzultanta, a ne koautora koji isto nikad nije radio u mediju.

Osim ako financijeri ne bi tu i tamo predali uzde u ruke osobi s vizijom. Pa čovjek koji je napravio Happy Feet snimi novog Mad Maxa iako je općepoznato da nakon crtića ne možeš napraviti akcijski film. Ako nas određuje ono zadnje što smo napravili više od cijelog našeg života, znači li to da je mačka koja poliže prokulicu vegetarijanka?

U svakom slučaju, moj današnji opis likova je štur i neobvezujući. Dozvolit ću im da se predstave svojim djelima (da se svima oko sebe mogu prijetit da će završit na blogu ako ne budu dobri) tokom vremena.

Čak i ako me ova blog avantura košta svih prijatelja, neće me koštati inspiracije. Jednom sam polizala tanjur pa nisam perilica suđa. Odbrojavam i do godišnjeg pa nisam štoperica. Al mi je fina ona mačkina kuhana prokulica.