Upisala sam radionicu u CeKaPe-u i umjesto pisca sam postala noćna ptica!

Upisala sam radionicu u CeKaPe-u i umjesto pisca sam postala noćna ptica!

Pri kraju svakog ciklusa radionica ovdje u Amruševoj (ili početku idućeg) netko od nas konačno prođe kroz hrpu papira u uglu ureda u koji bacamo poštu od zadnjih pola godine. Tu najčešće budu katalozi i neplaćeni računi. Kataloge ovisno o slikicama prelistamo, a račune bacimo u reciklažu. Jednog dana kada vidite da radimo uz svjetlo jeftine svijeće, reći ćemo vam da je to zbog atmosfere ili nešto tipa “Ne mogu pisati bez moje hand-made svjetiljke od organskog ulja”. Ili ćemo napraviti kamin i sjesti oko vatre. Bit će nezgodno u kolovozu. Izmislit ćemo nešto.

Ovog puta je u hrpi stajalo pravo rukom ispisano pismo. Prvo smo se razveselili. Onda smo shvatili da je došlo od polaznice. Možda bi bilo bolje da smo ga proslijedili voditelju ili voditeljici kod kojih je išla na tečaj, ali nekad volimo čitati Bukowskog i živjeti opasno pa smo ga otvorili.

Nije loše počelo. Žena je napisala kako živi na svom malom OPG-u i jednom tjedno dolazi u Zagreb samo zbog nas. Tečaj joj je poklonila mama za rođendan prije pet godina, ali naši poklon bonovi traju vječno (ili dok nas elektra ne zatvori), pa se tek sada ohrabrila.

Vidjela sam Vašu stranicu prije nego sam krenula, pisala je, i moram priznati da sve izgleda jako veselo i pristupačno i kao da ste svi na mjestu, sve je super osim onog glupog bloga (ovo ću se praviti da nisam pročitala) ali obećali ste svašta – promjenu, poboljšanu kvalitetu života i tako to. Bolju kvalitetu života mi je pružio moj novi anatomski jastuk nego Vaš tečaj. U redu, sada sam pismenija no prije, to Vam moram priznati – ali! Nije bilo lako to ni postati.

Tough love stara moja, mislim u sebi. Otvaram poslovne knjige, sad nas je zaista zanimalo na kojem je to tečaju bila. Možda nekome treba smanjiti honorar prije nego nas novi porez dohvati. Bolje danas nego sutra naš je moto (zapravo je čitaj piši stvaraj ali nije bitno).

Već na pola puta radionice, meni je sve zapravo krenulo na gore. Pretvorila sam se u noćnu pticu! Počela sam spavati dokasna i sada me moje kokoši preziru, liježu manja jaja samo da mi napakoste! Više ne mogu u miru čitati recepte na stražnjoj strani kartona od vrhnja za kuhanje jer imaju previše stilističkih grešaka, ne mogu pričati s mamom na telefon jer sada u svemu tražim narativ i neki dublji smisao. Znate što ću Vam reći? Vi ga svi u tom Zagrebu tamo tražite, ali dubljeg smisla nema! Život nije književnost – ne možete izmisliti nešto čega nema i onda gubiti vrijeme tražeći to nešto. Meni je sada poriv traženja tog nečeg, ne mogu ga ni opisati, jak poput svraba, ali nije na koži nego gore u glavi. To mi je popriličan problem, jer ja uopće nisam ni voljela tu prozu. Prije nego ste mi okrenuli život naglavačke sam čitala priče iz moje tajne/sudbine/horoskopa i bila sam s time zadovoljna.

U tom trenutku podižem glavu. “Tko je ovu ženu upisao na prozu?” pitam no svi su se već izgubili u našoj novoj radionici izrade voštanih svijeća koja je okupirala susjednu prostoriju. “Trebali smo ju staviti na copywriting, promrmljam za sebe.

Piše dalje da osim moje tajne i horoskopa voli povijest, ali zapravo mrzi ljude. Zato ne mogu raditi dobro u grupi. Taj Vaš grupni koncept isto ima više rupa no razmaka u romanu. Noćima ne spavam jer mi je netko rekao da previše koristim tri točkice. Kao što vidite, u ovom pismu nema nijednog trotočja, u inat tom zlu komentatoru. Mislim, ne bih ni napisala tu priču u kojoj je broj točaka bio sporan da nisam htjela pronaći neki hobi. Ne znam crtati, plesati, nisam dobra s rukama jer previše s njima radim. Mislila sam da će pisanje biti idealno jer to, božemoj, svi već znamo raditi. Sada mi je kao da ne mogu ni to.

Definitivno copywriting, potvrdila sam dijagnozu. Možda književno prevođenje u siječnju?

I oni Vaši organizirani događaji. Doveli su me do toga da se umjesto pravim poslom bavim trivijalnostima. Mogla sam kod kuće biti potpuno sama i s nikim ne progovoriti, a ne ono kad dođeš na književnu večer pa dobiješ želju pročitati knjigu. Ili ona lascivna večer u kazalištu, to je prevršilo mjeru dobrog ukusa.

Na koje događaje misli? Sigurno nije bila na Art Pulloveru, tamo smo novi. Nije baš da samo sjedimo i cuclamo kave u Expressu. Sigurno misli na G točku! Znam da zvuči kao nešto što bi moj Marko trebao znati gdje je, ali kad sam ga zvala da idemo nije imao pojma.

Inače, na popisu stvari koje ne podnosim nalazi se i poezija. Nažalost, na jednoj Vašoj eksperimentalnoj radionici bila sam prisiljena napisati baš poemu. (Bila je na više njih??) U sjeni komentara sa trotočjem, napisala sam djelo u duhu gotičkog horora i poslala sam ju na natječaj za najljepšu ljubavnu pjesmu pa se nadam da će barem biti objavljena, posvećena je prijespomenutom komentatoru sa radionice.

Kako na to reagirati? Možda “tri točkice” sretno?

Pjesmu sam napisala, možete li pogoditi… u kasnim noćnim satima. Umjesto da liježem s kokošima, sada oštrim pera. Postoji DIY grupa u lokalnoj antikvarnici na kojoj sam ih naučila raditi. (Aha! To je direktna konkurencija našoj radionici voštanih svijeća) Kako nemam guske već kokoši, radim iz njihovog perja. Nisu nešto zadovoljne time, ali mogu biti sretne da ih nisam odlučila pretvoriti u punjenje za jastuke.

Ipak, kaže naša polaznica, otkad pišem kod Vas, moji fejsbuk statusi su češći, pametniji i skupljaju više lajkova. Otvorila sam i dodatni profil za svoj OPG. Na kraju ste se isplatili iako sada trošim puno više novaca na kavu. Razmišljam o tome da ju počnem uzgajati.

To je bilo to od pisma, mogu obrisati znoj sa čela. Ne znam je li bila pokuda ili pohvala, ali upisi u CeKaPe-u su u punom jeku. Moglo bi se desiti da i vi doživite kafkijansku metamorfozu u jednu malu noćnu ptičicu koja svoje supermoći crpi iz onog nemilog događaja kad je dobila potres mozga jer joj je Vergilijeva Eneida pala na glavu taman dok je čitala još nedovršeni priručnik o pisanju našeg Nebojše Lujanovića.

Koja je supermoć takvih noćnih ptica? Nordijsko hodanje? Power reading? Predviđanje plot twista u Twilightu?

Ne.

Supermoć CeKaPe-ovskih noćnih ptičica je stvaranje novih prijateljstava (užasno lejm, znam). To je ona novogodišnja odluka koju nikad ne provedeš u djelo jer si jako zadrto socijalno čudna osoba. Nije službeni referendum, ali glasam za to da ovog puta Novu Godinu preduhitrimo – novi krug počinje danas, ne sutra. Sutrašnjice su za nikad ispunjene to-do liste.

Kako ono ide, čitaj piši stvaraj…?

#ShiftShaper