Što smo napisali u 2016. godini?

Što smo napisali u 2016. godini?

Bok svima, ovo nije pregled izdanih ni pročitanih knjiga iako je u CeKaPe-u koji vam izlazi na nos objavljen priručnik za kreativno pisanje, već pregled najboljih #ShiftShaper zapisa u našoj najboljoj godini dosada što je popriličan pothvat jer je ovo ujedno prva godina djelovanja.

Kad smo kod izlaženja na nos, izlazi vam sigurno nekrologija. Izgubili smo David Bowiea, Muhammad Alija, Artista formerly knowna kao Prince, Cohena, Michaela, Carrie Fisher i Debbie Reynolds. Bedara. Pogotovo ako ste išli gledati Rogue One. U dvorani smo ostali plakati petogodišnji klinac čija mama je mislila da će ovo biti samo još jedan zabavan film sa lajtsejberima i ja, koja sam pak ridala nekontrolirano i tinejdžeri iz reda ispred su mi se smijali. Marko je pokušao napraviti što se dalo napraviti, ali “svi umiru” nije tješenje Marko.

Ne pokušavajući imitirati “novi nekrološki standard” po kojem je bitnije gdje ga turaš umjesto onoga što si u životu napravio, moram priznati da ona scena u Purple Rain (ljubičastoj kiši, kak smo ju već preveli, purpurnoj?) gdje Apolonia s jednim il dva “L” The Kidu (il nekom drugom tako-sam-kul nadimku) poklanja fensi šmensi gitaru nakon čega on nju šamara jer je rekla krivu stvar mi je valjda najjezivija scena u povijesti filma ikad, jezivije od bilo čega s Laurom Palmer u Twin Peaksu ili Teksaškog masakra motornom pilom.

Ako ste se splašili, ja nisam preminula, a ako i jesam nemate o tome pojma nego je štafeta predana drugoj curi. Dobra ili loša, u stvarnom svijetu osvanula sam u Varaždinskim vijestima, prozionline, UBIQ-u i doslovno preslatkoj zbirci Nešto diše u mojoj torti V koja je besplatna, božićno-novogodišnja, i skinete ju tu. Netko će reći koga briga ili da to nije niš posebno (ili da se piše “zbirki” pa se možemo poklat jel zbirki ili zbirci), ali mene veseli jer više volim da me se čita nego da gladim jaja sa knjigom koju nitko ne kupuje. Došla bum i do toga jednom, ali ne danas čitaoče, ne danas.

Dalje po mom nekrologu, novogodišnjim rezolucijama o manje kila, da susjedu krepa krava i novom autu iz ne znam kojih novaca i slanja dobrih vibri cijelom Centru da vas nastavimo ovako i dalje zabavljati, kreće konačno razlog okupljanja: što smo stvarno ove godine imali napisano na blogu?

Odgovor je: ne tako mnogo.

Tu sam vas upoznala s likovima iz života 16.5.2016., nismo baš tada krenuli, al tu sam kao postavila okvir. Većina me sigurno nije čitala tada pa možete nadoknaditi. Introvertirana sam pa ih je samo dvoje, nema puno za pročitati.

Jednog dana ćete pričati unucima kakva su to bila vremena, rani dani #ShiftShaper kolumne (odlučila sam si za novu godinu dati povišicu), isto kak danas popujete da su osamdesete bile prave godine iako se dobar dio vas u osamdesetima rodio.

Od češljanja mačke do marketinga, sve u samo jednom dahu. Znam da nisam još znala stavit dobar naslov, a ne znam brat bratu ni sada, al u međuvremenu sam naučila kako vlastoručno počešljati agresivnu mačku koja se stvarno ne želi češljati pa je to jedna od vrijednih vještina koje sam usvojila ove godine dok su neki drugi ljudi učili programirati.

Ne smijem zaboraviti Antirecenzije koje uvijek izazivaju zanimanje, makar od strane onih koji zakolutaju očima jer nemaju pojma tko sam i kak se usuđujem tu postmoderno meta nešto uvoditi i da je to zato jer ne znam napisati pravu recenziju. Pa evo mojih hrabrih žrtava, to jest, popisa ljudi s mudima i kad kažem “ljudi” mislim na jednog muškarca i dvije žene: Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi, Sobe, Muškarac u šaci.

Nekada potajno želim biti DJ pa napišem glazbeni tekst ili se samo nabacavam jutjub linkovima. Zamisli samo, umjesto DJ Tiesto u nekoj prčvarnici DJ #ShiftShaper sa ugrađenim heštegom za još bolji insta-marketing, svaki put kad pustim Joy Division se eksa rakija. Milina.

Pisala sam tokom godine i kak sam napisala zbirku priča koju su pročitali Marko i moja mačka. Malo staneš i pitaš se zašto si radiš takve stvari i ulaziš u naporne osobne projekte, ali onda se sjetiš da vrijeme trošiš i na heklanje pa zašto ne i na ovo. Apdejt svima: ručno isheklani nakurnjaci su jako kul poklon i istovremeno čuvaš domaću baštinu, postoji li nešto još fornije od toga?

Ako vam je dosta zime, meni je već puna kapa – od zime sam spremna zadržati samo kuhano vino, možete se prisjetiti naše ljetne avanture iz Triblja ili plakati što niste bili. Ja još uvijek plačem, ne od ljeta već zato što pišem sve ovo u jednom dahu.

S druge strane, Bob Dylan je dobio nobela za književnost i Cohen je preminuo. Netko ima jako dobar smisao za humor (ne ja). U uredu smo otvorili poštu, čitali smo Tolstoja, savjetovala sam vas o inspiraciji i dala vam poklon ako ste čitali do kraja.

Sretna 2017. svima. Moja novogodišnja rezolucija je popiti još više kuhanog vina nego dosada. Jedva čekam iduću kolumnu (volim ovu povišicu). I da nam se poprave horoskopi ako ove godine nisu valjali.

#ShiftShaper