#kako napisati zbirku kratkih priča u preko dvije godine nesustavnog rada

#kako napisati zbirku kratkih priča u preko dvije godine nesustavnog rada

(ili: Prokrastinatorova pouka)

Znate što je prokrastinacija? To je ono kada ne možete nešto napraviti sada jer ste u PMS-u. Drugi put ne možeš jer su oni dani u mjesecu. Idući put nemreš nikak jer ovuliraš ak ne ti onda tvoja cura, cimerica, od sestre mačka ili neka ženska osoba s kojom si izmijenio mail unazad godinu dana.

Stalno odlažeš, obično iz glupih razloga. To je prokrastinacija, a ja sam kraljica iste.

Znate kako ljudi vise na 9gag hot stranici? Ja otvaram trending, zato jer želim “još više zabave” i još više vremena skuriti. I sad kad sam išla po adrese za linkat sam bila zaglavila. Odjednom je tri popodne.

Da ne prokrastiniram dalje, evo kako sam napisala svojih preko 40 000 riječi u formi kratkih priča:

  1. Tomica

Bilo nas je oko 5 duša na radionici s Tomicom. Jedna je htjela napisati roman, ja zbirku priča, druga tek jednu priču, a sve smo htjele da nas Tomica isčarobira sa magičnim psihološkim abrakadabra formulama i da sve iz nas krene. Umjesto toga, naslutivši s kim ima posla, Tomica je iz CEKAPE-ove riznice izvukla nasumičnu knjigu i pitala nas koliko mislimo da je to kartica i jesmo li mi sigurne da smo dobro procijenile koliko od toga već imamo, a koliko tek treba napisati i odmah nakon toga nas je namorala da napišemo konkretan i poprilično detaljan plan za svoje ciljeve. Tada sam shvatila koliko su brojevi važni bez obzira što činom pisanja plaziš po mentalnim poljanama bez diferencijalnih jednadžbi. Broj znakova, riječi i kartica. Broj slobodnih sati u danu. Broj izgubljenih minuta. Na poslu svi razmišljaju o ROI, ali s tim stanemo jednom kad se nađemo u sferi privatnog vremena gdje pokleknemo kavi, keksima i valjanju po krevetu. Kod Tomice sam, između ostalog, naučila da je moje vrijeme vrijednije od stanja na računu. To je nematerijalni kapital u osobnoj bilanci.

(idem po čokoladu u frižider. pa malo po 9gag trendingu povisjet. onda bi valjalo počešljati mačku i nahraniti Marka, ili obrnuto: možda treba počešljati Marka, a nahraniti mačku. (p)ostavljam cliffhanger. )

  1. Alkohol.

Alkohol radi mnoge stvari ljudskom organizmu. Dehidrira ga. Tormentira jetru. Poklanja glavobolje. Međutim, alkohol inicira situacije, stvara prijateljstva i odlaže probleme za sutra. Oblik je prokrastinacije, ali manje loš od čekanja da počneš nakon što pojedeš čokoladu. Bez alkohola nikada ne bih javno obećala neke stvari (“dovršit ću priču sutra”), upoznala hrpu zanimljivih ljudi (jer sam introvertirana) i doživjela da Igor izađe sa vjenčanja na koje nije bio pozvan noseći janjetinu u ruci (“evo šaka janjetine, jedi!”). Ovo zadnje se desilo na jednoj od ljetnih škola.

(sad sam se sjetila napomenuti da je onih preko 40000 riječi pobrojano nakon rezanja)

  1. Radionica pisanja

Jednom ne tako davno (dok još nisam bila shiftshaper) sam bila jedna od onih groznih “štaćetomeni ja sam svoj majstor” ljudi pa je jedini način na koji su me mogli dobiti u ljetnu školu bio taj da su mi ju dali kao nagradu na književnom natječaju. Od tada sam postala redoviti inventar. Vjerovali ili ne, rad s drugim ljudima i gledanje na svoj tekst kroz tuđe oči stvarno puno znači. I ne, tvoj frend, cura, dečko, mama il ne znam tko nisu dovoljno distancirani od tebe da ti skrešu u facu što te ide makar bili profi prevoditelji, lektori, direktori svemira ili znaju prave ljude. Partneri koji te čitaju će nekada početi pisati inspirirani tvojim radom no onda samo pilite po istom, nitko nikoga ne nadopunjuje i još ćete biti ljubomorni na onoga koji će brže napredovati. Moj bivši mi je za priču s kojom sam skupila ono prvo mjesto rekao da je “niš posebno”, da ju ne trebam ni slat jer ionako ne bu prošla. Ljudi ti nikada neće reći što te ide u facu jer te čuvaju ili te žele uništiti. (jer su užasno zreli odrasli ljudi) Zato odeš negdje gdje smo nabrijani na to. Na iskrenost, ne uništavanje. #dnevnadozaosobnograzvoja

    1. Natječaji

Pošalji priču na natječaj i gledaj kako fejla. Ponovi postupak. Fejlaj onoliko puta koliko trebaš fejlati dok ne postaneš desenzitiviziran na odbijenicu, neuspjeh i pokoju uvredu.

    1. Mostovi

Zapali mostove. Mnogo mostova. Ima neki meme što kola (sigurno sam ga našla na 9gagu), kaže neka ti /mi zapaljeni mostovi osvijetle put, tako nekako. Ne znam jel to motivacijska mantra za palikuće, al neka bude tu: paljenjem mostova oslobodiš jako puno vremena.

    1. Konzistentnost

Na posao ideš svaki dan. Ne dođeš jedan dan pa drugi ne, ovisno kako ti se da ili jel pala kiša. Ne daj bože snijega. Ako stisneš zube za posao, stisni i za nešto što ti je bitno. Piši svaki dan. Bilo što. To do listu. Mail. Krpicu teksta. Dnevnik. Jednu rečenicu. Bez iznimke. Iznimke su za osjetljive pahuljice. Baš sada čitam fight club i nakon te knjige više nitko nije pahuljica.

(ne znam jeste li upoznati, ali Palahniuk je rodio fight club na radionici pisanja, i ta je kratka priča sada poglavlje 6 u romanu. nema na čemu.)

    1. Time management

Imaš vremena. Previše spavaš. Pogledaj mene. Gle mi podočnjake kak ih dižem s poda i trpam u džepove svaki put kad moram ustat sa stolice. Budi poput mene.
(usput, složi strukturu unaprijed. inspiracija ne postoji. pokucaš joj na vrata i nikog nema doma. ne postoji ako želiš dovršiti ovu stvar koju imaš.)

    1. To je stvar.

Nije dijete. Nije tvoja najveća ljubav. Čak nije ni izraz tebe, tvoje osobe i unutarnjeg svijeta. Knjige koje napišemo za pokazati drugima ne predstavljaju nas osobno inače nitko ne bi pisao ogavne knjige ili pokvarene likove koji su takvi zato da bi prenijeli poantu narativa. Što prije napraviš svoj odmak, to će ti lakše biti raditi i nećeš visjeti na 9gagu umjesto da radiš. Da parafraziram jedan jako dobar tekst o koreografiranju, to je samo još jedna glupa knjiga. Opusti se.

Kad ju dovršiš zapravo nisi na finalnoj-finalnoj verziji i to je okej. Neće ti pasti kamen s leđa, nećeš slavit (okej, možda uz alkohol), nećeš biti drugačija osoba. I dalje si ista dosadna harpija kao i dosada. Gledaš previše tv-a, gubiš previše vremena i šlauf oko struka ti je velik. Ovo o šlaufu sam nadodala radi dramatskog efekta. Ja nemam šlauf.

Znaš zašto se ništa posebno nije desilo? Jer odmah krećeš raditi na idućem tekstu.

Tak sam napisala svoju knjigu. Sjedi mi trenutno u ladici, skuplja prašinu i čeka majmunovo. Pitam se gdje mi je onaj detaljan super-plan koji sam napisala na radionici kod Tomice. Stvarno bi mi sada pomogao.