Glazba

Glazba

Pjevačica crpi svoj blues, pljuje ga i siše natrag. Samo budale odolijevaju iskušenju. Isporučuje priče o zagorenom tostu i crnoj kavi. Saksofon uklizuje u pauzama uz ubode piana  i prašnjave gitare. Crvena boja, najdraža joj je boja a zbogom najdraža riječ na svijetu. Njena tuga izlučuje šesterokute, kuglice i enzime sreće. Zato je ovdje. Ispod neonske gitare, plakata za pivovare, instalacija, blagog plavog svijetla i sjena dok sretni gadovi plešu tango i smiju se nogama, rukama i kukovima. Oni će teturati ulicama, zauzeti parkove i tajne vrtove unutar starih zgrada. Sisat će si pijane očne jabučice i paliti slamnate prste. Jutra bez riječi poslije crne magije noći. Kupit će kuće sa sobama za biljar, cigarama i konjakom. Zaposliti sarkastične batlere i spremačice s osmjehom tajni. Pronalaziti knjige koja otvaraju vrata u zidovima. A ona će sjediti na ljepljivom plesnom podiju i čekati čistačice i kavu.