Gdje pratiti domaću književnost na fejsu?

o pisanju, književnosti i pop-kulturi

Gdje pratiti domaću književnost na fejsu?

#samoavangardno

Rss je mrtav, zujimo po newsfeedu.

Znate ono kak se kaže, bez pisanja nema čitanja. Ili tako nekako. Okej, možda je obrnuto. Žena sam u godinama, pamćenje me slabo služi, ali još uvijek se mogu podvaliti kao da mi je dvadeset. Neki dan mi se upucavao šanker na studentskom ugovoru, di ćeš veće sreće.

Sjetila sam se: bez čitanja nema pisanja. Da se maratoni prevaljuju čitanjem, bila bih šampion. Ovako samo mogu klepetat prek loših koljena.

Sve više ljudi započinje svoje rečenice sa “Inače ne čitam domaću književnost, ali…” baš ova prva koju je uzeo u ruke mu je tak hoh i super da ne zna gdje je gledao sve ove godine (vjerojatno u gole istine, nepokolebljive, buntovne i ne znam već kak idu one trilogije).

U reklamu. Gledao je u najbolju reklamu. A to često radimo i mi ostali ako smo iskreni sami sa sobom.

Zbacili smo regularne izvore informiranja s trona, i sada plačemo jer se treba malo više potruditi kada želimo bilo što saznati. Na wikipediji nećeš pronaći koji su novi romani izdani u Hrvatskoj ove godine. Ali na osobnoj fejsbuk listi ShiftShaperice hoćeš:

 

 

Književni klub

Samo da se unaprijed ogradim, kategorija koja je ovdje najviše prilagođena mom uzrastu je “Dnevnik mlade čitateljice” (jer sam mlada). Osim dnevnika mladih čitatelja (poput mene), ova stranica prenosi vijesti i linkove na knjige i autore koji nisu mainstream i nemaju nužno izdavača, a pogotovo ne mašineriju iza sebe. To je jedna plemenita i nezahvalna misija koju u potpunosti razumijem jer i sama imam takvih (svatko treba pronaći svoj razlog za čašu vina dnevno). Stavljaju svu silu slikica na što se mnogi od vas možda frnje, ali na slikice klikate lajkove, dok na dobre vijesti o nečijem uspjehu nešto manje.

 

Pisci i književnost

Ovi ljudi daju sve od sebe pisanjem recenzija, proslijeđivanjem objava i generalnim informiranjem o novim domaćim knjigama. Organiziraju objavljivanje knjiga poezije i kratkih priča, nagradne igre i hrpu aktivnosti. Isto kao i “Književni klub”, pristupačni su i otvoreni za razgovore sa čitateljima, piscima i svima između.

 

Citajme.com

Iz “Citajme” citiraju Zafóna da svaka knjiga ima dušu osobe koja ju je napisala, pročitala i dušu osobe koja o njoj sanja. Ono što mene veseli je to da su počeli brijati na biblioterapiju.

 

Portal Booksa.hr

Citirat ću jednu od zadnjih objava, intervju s Rosom Montero čiju ste “Luđakinju u nama” možda i čitali: “Čitanje je sve. Postoji zanimljiva anketa. Piscima, ako se ne varam njih čak 400, postavljeno je klasično pitanje o čitanju, pisanju i pustom otoku. Svi osim dvojice izabrali su čitanje. Od dva pisca koji su odabrali pisanje, jedan je već bio star i pomalo senilan, dok je onaj drugi ionako već dugo obitavao meni prilično strašan prostor s onu stranu razuma.”

 

Knjige, knjige, knjigice

Jedina stranica čija pripadajuća grupa nadmašuje broj followera svojim brojem poprilično aktivnih članova. Njih ne zanima je li neki tekst domaći ili stran, pročitat će sve s jednakim guštom, a u komentarima dati i iskreno mišljenje bez dlake na jeziku.

 

Centar za kreativno pisanje

Ne mogu ne preporučiti vlastitu kuću (ubili bi me). Festivali, natječaji, događaji i radionice, a možda još koji dobar tulum padne (niste to čuli od mene).

 

 

Eto, za slučaj da ste jučer došli na internet ili nemate vremena pronaći što vas zanima. I da napunite spremnike sa kreativnim idejama za vlastite planove. Ili jednostavno protratite nešto vremena na pametan način. Ljudi od newsfeedanja imaju problem sa fokusiranjem, knjige nam nikad nešto tako loše nisu napravile (o onome što je bilo na kraju romana “Ime ruže” šutimo).

Evo jedan neslužbeni kao trebao je biti haiku, ali reći ćemo da je poezija u prozi:

 

Vikend.

jedan je popodne, još sam na doručku.

Koža mi je suha, mobitel je umro.

Imam knjigu za dovršit, sjedim na najngagu.

 

Stvarno, teško je biti knjiški crv.

#ShiftShaper