Danijel Dragojević, Na prozoru je drugi travnja

Danijel Dragojević, Na prozoru je drugi travnja

NA PROZORU JE DRUGI TRAVNJA

Na prozoru je drugi travnja,…
gle, prozor blista.

U ruci imam olovku
kojoj je zastao dah:

Ne, neću se pomaknuti,
mišlju je uznemiriti.

Već iz daljine
zvono troši svijet,

mrtvi logoruju u vrtu
svaki čas spremni

da me zaspu kamenjem:
po jedan kamen na svaku riječ.


 

Danijel Dragojević, pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist, dugogodišnji urednik na radiju. Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu “Žamor”, nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade “Branko Miljković” za knjigu “Prirodopis” 1974. godine, i drugih.