Antirecenzija: Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi

Antirecenzija: Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi

Denisovu knjigu sam zgrabila zaputivši se na CEKAPE-ov super-specijalni božićni tulum u našem, tko ne zna, skoro pa službenom okupljalištu: Expressu. Da, stvarno pišem o nečemu što je bilo za vrijeme božića uoči ljeta. Ovaj blog želi počiniti samoubojstvo.
Na tulum sam uranila jer je dugo putovanje iz #ShiftShaper galaksije gdje se baš kao u zoni sumraka normalne stvari ne dešavaju pretjerano često. Kada su došle Sanja i Jelena, nisam bila dovoljno pri sebi da odbijem tegliti stvari za tulum iz glavnog sjedišta u Amruševoj. Utrpala sam ih u svoj rakijom inducirani Falcon One dok se Denis ispred Expressa žnjarao sa svojom curom.

Kad smo kod žnjaranja, How to Talk to Girls at Parties se ekranizira, a to bi brat bratu mogao biti i naslov Denisove zbirke da se malo više potrudio. Svaka je njegova priča poput nečega što si možda načuo za šankom. Kelner ima loš zadah, a curama se razmazala šminka.

Knjigu sam pročitala nešto vremena nakon tuluma. Nitko nije snimio fotke, srećom. Osim one na kojoj smo ja i Denisova cura (ali to smo se dogovorili da nitko neće više spominjati i pravimo se da se nije dogodilo).

Osvojila sam ju na nagradnoj tomboli na kojoj sam ujedno glumila i hostesu (knjigu, ne curu). Jako prikladno, znam (nisam samoj sebi smjestila dobitak nego smo izvlačili listiće dok nismo došli do mog). Prvo sam mislila da će biti kul podložak za čaše, al onda me Denis baš morao pitati što mislim.

Mislim to da sam ih pola već čula ali tko mi je kriv kad se stalno vrzmam po radionicama. Déjà vu je ono što zapravo mislim.
Bilješka o autoru kaže da je Denis student. Komunikacijskog menadžmenta. Fensi-šmensi. Već godinama slušamo tu crticu iz njegove biografije.

Na kojoj si godini zapravo, Denise? Bakalar traje samo tri.

Ne samo oko parcijale na faksu, dokazano se i oko naslova knjige premišljao naprijed-nazad. Ovdje recimo kreće s ljubavi, a završava na mrtvima. Da budem poštena, čovjek bogovski slaže naslove. Vanesa partvišem tjera demone. Bam. Odma me dobio. Palo mi je na pamet spakirat sve što sam ikad napisala u .pdf i poslat mu na preimenovanje.

Tkogod misli da naslov nije bitan i da bi ruža jednako mirisala pod bilo kakvim imenom je u gadnoj zabludi. Naslov je pola priče. Razglednica s partyja. Krevet. Misty river in my blood. Lijepo je kad te nema. Bam. Bam. Bam.

Plus, priče su fakat kratke i mogu se čitati prije spavanja bez da zaspiš. To je bitno. Kad ja zaspim dok čitam, mačka dođe piti vodu iz moje čaše. Tekstovi su dobri. Čitam s guštom. Nije toliko loše za knjigu osvojenu na tomboli. Čak sam i posvetu dobila. Očekujem da će se jednog dana moći skupo prodati, zato olovku u ruke Denise da taj dan brže dođe.

P.S.

Nisu gargoyels nego su vodorige!